Dvije djevojke s hercegovačkim korijenima položile prve zavjete u Rimu

Na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza 2026., u župi Svete Marije Nade u Rimu, koja djeluje u sklopu Družbe Kćeri Marije Pomoćnice – Salezijanki, održano je svečano slavlje Prvih redovničkih zavjeta. Tom je prigodom svoj život Bogu i služenju Crkvi povjerilo devet novakinja, među kojima su bile i četiri Hrvatice, piše Crkva na kamenu.

Riječ je o sestrama Ivi Mufić iz župe Vrbosko u Gorskom kotaru i Sari Srkoč iz župe svetoga Ivana Bosca u Zagrebu, dok su dvije novozavjetovane redovnice – s. Mihaela Jasak i s. Marija Ostojić – hrvatske korijene vezale uz Hercegovinu.

Njihov dan zavjetovanja bio je poseban ne samo za njih, nego i za njihove obitelji, župne zajednice i sve one koji su ih pratili na putu prema redovničkom pozivu.

S. Mihaela Jasak – poziv iz obitelji duboko povezane s Hercegovinom i Mostarom

Među novozavjetovanim Salezijankama posebno se ističe s. Mihaela Jasak, rođena u Zagrebu 2001. godine. Kći je Radmila Jasaka, podrijetlom iz župe Gorica-Sovići, i Žakline, rođene Anić, iz župe Jare.

Mihaela je odrasla u brojnoj obitelji. Uz nju roditelji imaju još tri kćeri – Tinu, Anu Mariju i Petru. Obitelj je, međutim, doživjela i veliku bol kada je njihov sin Ante-Toni, rođen 1994., prerano preminuo 2016. godine. Danas se, kako vjeruju njezini najbliži, njihov pokojni sin i brat s posebnom radošću raduje Mihaelinom predanju Bogu.

Mihaelin otac Radmilo značajan je dio svoga života proveo u Mostaru, gdje je studirao strojarstvo. Početkom 1990. godine aktivno se uključio u procese demokratskih promjena u Mostaru i Hercegovini te u političko organiziranje hrvatskoga naroda.

S početkom ratnih prijetnji uključio se i u organizaciju obrane Mostara. Bio je jedan od najbližih suradnika Tihomira Tihe Mišića, zapovjednika IV. bojne HVO-a Mostar, koji je poginuo 15. svibnja 1992. godine.

Nakon Tihine pogibije Radmilo Jasak preuzeo je zapovjedništvo IV. bojne. U tim teškim ratnim godinama ostao je povezan i s očuvanjem duhovnog života vojnika i hrvatskoga naroda u Mostaru.

Nakon Lipanjskih zora 1992. godine i oslobođenja lijeve obale Neretve, kao zapovjednik IV. bojne sudjelovao je i u organizaciji obnove vojne kapele u tada oslobođenoj vojarni „Sjeverni logor“. U toj je kapeli prvu svetu misu slavio tadašnji generalni vikar don Luka Pavlović.

O svojoj ulozi i događajima iz toga sudbonosnog vremena Radmilo Jasak svjedočio je i u zborniku U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.–2018.), objavljenom u Mostaru 2018. godine.

Danas Radmilo i Žaklina Jasak žive u Zagrebu i aktivni su djelatnici Hrvatske vojske.

Iz takve obitelji, obilježene vjerom, obiteljskom povezanošću, ali i teškim životnim iskustvima, izrasla je Mihaelina odluka da svoj život daruje Kristu kroz redovnički poziv.

S. Marija Ostojić – salezijanski poziv s hercegovačkim korijenima

Druga novozavjetovana Hercegovka, s. Marija Ostojić, rođena je u Zagrebu 2002. godine, u župi Svete Klare.

Kći je Tomislava Ostojića iz župe Krista Kralja u Čitluku i Ivane, rođene Buntić, s Paoče iz župe svetoga Blaža u Gradnićima. Roditelji su se vjenčali u Gradnićima, a svoj su zajednički život nastavili u Zagrebu, gdje su se prethodno i upoznali.

Marija je četvrto dijete u obitelji. Ima dvije starije sestre, Danijelu i Mihaelu, te brata Antonija. Sestre i brat danas su osnovali vlastite obitelji, dok je Marija nakon završene gimnazije osjetila poziv prema posvećenom životu te se javila u Družbu Kćeri Marije Pomoćnice.

Svoju je redovničku formaciju imala u Torinu, gradu koji je neraskidivo povezan sa svetim Ivanom Boscom i počecima salezijanske karizme.

Njezin redovnički poziv dodatno dobiva posebnu obiteljsku dimenziju i zbog majke Ivane, rođene Buntić, koja je preminula prije dvije godine, na spomendan svetoga Josipa Radnika. Sigurno je da je upravo na dan Marijina zavjetovanja njezina obitelj s posebnim osjećajima pratila ovaj veliki trenutak.

I Hercegovina dala svoje kćeri redovničkom pozivu

Četiri Hrvatice koje su 6. kolovoza položile prve redovničke zavjete svjedočanstvo su kako se redovnički poziv rađa u različitim krajevima i obiteljima, ali i kako duboki korijeni vjere nastavljaju živjeti kroz nove naraštaje.

Posebno je lijepo što su među njima dvije mlade redovnice čiji su roditelji i obiteljski korijeni snažno vezani uz Hercegovinu – Goricu, Soviće, Jare, Čitluk, Paoču i Gradniće.

Svečanom slavlju u Rimu nazočio je i don Zvonimir Tomaš, salezijanac, župni vikar u župi svetoga Josipa na Banfici u Varaždinu. Don Zvonimir je sin Zorana i Marine Salmanić, rođene Hodovke, iz Rotima u Stolačkom dekanatu.

Tako je i na ovaj način hercegovačka prisutnost bila vidljiva u velikom događaju za Družbu Kćeri Marije Pomoćnice.

Prvi redovnički zavjeti nisu tek završetak jednoga razdoblja formacije. Oni su početak novoga poglavlja života – potpunoga predanja Bogu, Crkvi i služenju čovjeku.

Devet mladih žena toga je dana u Rimu izreklo svoje „da“ Gospodinu, a među njima i četiri Hrvatice koje će svoj život nastaviti živjeti u duhu svetoga Ivana Bosca i svete Marije Dominike Mazzarello, u karizmi Salezijanki.

Novozavjetovanim sestrama Salezijankama, osobito s. Mihaeli Jasak i s. Mariji Ostojić, kao i njihovim obiteljima, želimo obilje Božjega blagoslova, ustrajnosti i radosti na putu redovničkog života. Neka ih kroz cijeli život prati zagovor Blažene Djevice Marije Pomoćnice i svetoga Ivana Bosca.