 |
| foto Fena |
Bosna i Hercegovina uskoro će ponovno svjedočiti još jednom spektaklu brojanja. Ovoga puta, kako najavljuje ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, 5. kolovoza u Sarajevu održat će se konferencija na kojoj će se, uz tablice, grafikone i statistiku, pokušati dokazati da Hrvati u BiH navodno uživaju više prava nego što im pripada.
Naravno, svako ozbiljno prebrojavanje trebalo bi krenuti od najpoznatijeg primjera političkog inženjeringa u zemlji. Ali upravo taj primjer, očekivano, neće se naći na dnevnom redu.
Jer kako objasniti činjenicu da Željko Komšić već godinama sjedi na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH zahvaljujući dominantno bošnjačkim glasovima? Ako je cilj konferencije razgovarati o položaju konstitutivnih naroda, teško je zamisliti veći primjer osporavanja legitimnog političkog predstavljanja jednog naroda od upravo tog slučaja.
No, o tome će se, po svemu sudeći, govoriti što manje. Lakše je brojati službenike nego objasniti kako hrvatskog člana Predsjedništva biraju birači koji se u ogromnoj većini ne izjašnjavaju kao Hrvati.
Ako već kreće veliko prebrojavanje, možda bi vrijedilo otvoriti i jednu drugu temu – onu o političkom fenomenu poznatom kao “papirnati Hrvati”.
Javnost već godinama raspravlja o primjerima poput Edima Fejzića iz Goražda, koji je predstavljao Hrvate u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH, iako se njegovo podrijetlo i politička baza vežu uz bošnjačko biračko tijelo. Danas se u političkim raspravama često spominje i njegova kći Berina Fejzić, zastupnica u Parlamentu Federacije BiH, što dodatno potiče kritike o svojevrsnom “obiteljskom kontinuitetu” političkog predstavljanja Hrvata bez stvarne potpore hrvatskih birača.
Možda će upravo to biti posebna kategorija na konferenciji – inovativni model prema kojem je sasvim prihvatljivo predstavljati Hrvate bez hrvatskih glasova, dok je problem kada Hrvati traže da sami biraju svoje predstavnike.
Konaković poručuje kako će brojkama dokazati da Hrvati imaju više prava nego što im pripada. Brojke su korisna stvar, ali imaju jednu nezgodnu osobinu – ne mogu sakriti političku stvarnost.
A politička stvarnost kaže da se već gotovo dva desetljeća vodi rasprava upravo zbog činjenice da je institut legitimnog predstavljanja ozbiljno narušen. O tome ne govore samo hrvatske političke stranke, nego i brojni međunarodni dokumenti, presude i višegodišnji pregovori o izmjenama izbornog zakonodavstva.
Zato cijela priča pomalo podsjeća na situaciju u kojoj netko uporno broji stolice u kući, dok pritom ignorira činjenicu da su se stanari odavno zamijenili bez pitanja vlasnika.
Na kraju, možda će konferencija ipak biti korisna. Ne zato što će riješiti problem, nego zato što će još jednom pokazati koliko je teško govoriti o ravnopravnosti ako se najpoznatiji primjeri osporavanja legitimnog predstavljanja sustavno preskaču.
Jer nije problem u prebrojavanju. Problem nastaje kada se broji sve – osim onoga što je svima pred očima, jer izbori su pred vratima, mora se dokazati svom konstitutivnom narodu.
Nema komentara:
Objavi komentar