 |
| foto Pixell |
Može li osoba iskreno vjerovati u Boga, redovito moliti i sudjelovati u sakramentalnom životu, a istodobno patiti od depresije, anksioznosti ili paničnih napadaja? Prema riječima teologa i psihologa patera Mije Nikića – može. Ističe kako psihičke bolesti nisu znak slabe vjere, nego zdravstveni problemi koji zahtijevaju stručnu pomoć, piše Jabuka.tv.
Pater Nikić već godinama radi s ljudima koji se suočavaju s psihičkim i duhovnim poteškoćama te naglašava da je važno razlikovati što pripada području medicine, a što području duhovnosti. Kako objašnjava, poremećaji poput depresije ili anksioznosti mogu biti posljedica bioloških čimbenika, trauma i dugotrajnog stresa, neovisno o tome koliko je nečija vjera snažna.
U razgovoru ističe da autentična vjera može čovjeku dati snagu, nadu i smisao tijekom liječenja, ali nije zamjena za liječničku pomoć. Odlazak psihijatru ili psihoterapeutu, kao ni uzimanje propisane terapije, ne predstavlja nedostatak povjerenja u Boga, nego odgovorno brigu o vlastitom zdravlju. Kao potporu tome podsjeća i na riječi iz Knjige Sirahove koje pozivaju vjernike da daju mjesto i liječniku, jer je i njega Bog stvorio.
Govoreći o uvriježenom mišljenju da su depresija i anksioznost posljedica slabe vjere, Nikić upozorava kako takav stav proizlazi ponajprije iz neznanja. Klinička depresija je medicinski priznata bolest, a njezino tumačenje isključivo kao duhovnog problema može kod oboljelih izazvati dodatni osjećaj krivnje i produbiti njihovu patnju.
Posebno upozorava na dobronamjerne, ali pogrešne savjete poput rečenice: „Samo se moli i sve će proći.“ Iako molitva može biti snažan izvor utjehe i nade, takav pristup može odgoditi odlazak liječniku i pogoršati zdravstveno stanje osobe kojoj je potrebna stručna pomoć. Vjera i znanost, naglašava, nisu suprotstavljene, nego se međusobno nadopunjuju.
Nikić se osvrnuo i na vjerski fanatizam, istaknuvši da on nije pokazatelj snažne vjere, nego ponekad može biti obrambeni mehanizam iza kojega se kriju duboke sumnje i unutarnji nemir. Također odbacuje tumačenje da su bolest ili životne tragedije Božja kazna, podsjećajući kako je patnja dio ljudske stvarnosti te da i Evanđelje pokazuje kako Isus nije povezivao bolest s osobnom krivnjom.
Na kraju poručuje da čovjek ne treba birati između vjere i medicine. Kada je riječ o psihičkim bolestima, potrebno je prihvatiti stručnu pomoć liječnika, dok vjera ostaje izvor snage koji čovjeku može pomoći da lakše prođe kroz razdoblje liječenja i oporavka. Kako podsjeća pater Mijo Nikić, upravo zajedništvo duhovne i medicinske pomoći može biti najbolji put prema ozdravljenju.
Nema komentara:
Objavi komentar