Svi ćemo jednom postati nečija uspomena

Ne čekaj “sutra” da kažeš nekome koliko ti znači. Ne odgađaj oprost, ne čuvaj lijepe riječi za neko bolje vrijeme i ne misli da će uvijek biti još jedna prilika. Život nas iz dana u dan podsjeća koliko je prolazan i koliko se sve može promijeniti u jednom jedinom trenutku.  

Čovjek nije stvoren da život potroši na ljutnju, zavist i mržnju. Stvoren je da voli, da grli, da pomaže i da ostavlja trag dobrote kamo god prođe. Na kraju, nitko nas neće pamtiti po tome koliko smo novca imali, kakav smo automobil vozili ili koliko smo bili uspješni. Pamtit će nas po osmijehu koji smo nekome vratili na lice, po ruci koju smo pružili kada je bilo najteže i po srcu koje je znalo voljeti.  

Vrijeme prolazi tiše nego što mislimo. Godine se nižu, ljudi dolaze i odlaze, a uspomene ostaju. Zato budi čovjek dok imaš priliku. Nazovi roditelje. Posjeti prijatelja. Zagrli dijete. Reci “volim te”. Reci “oprosti”. Reci “hvala”. To su riječi koje vrijede više od svega što možemo steći. 

Jednoga dana svi ćemo postati nečija uspomena. Pitanje nije koliko ćemo dugo živjeti, nego kakav ćemo trag ostaviti u srcima onih koji ostaju iza nas.