Katolička Crkva danas slavi blagdan svetoga Jakova apostola, zaštitnika župe Međugorje. Ovaj dan posebno je svečan za međugorske župljane i brojne hodočasnike koji su se za proslavu pripremali devetnicom ispunjenom molitvom, misnim slavljima i duhovnim programom.
Ovogodišnja proslava nosi i posebnu simboliku. Naime, ime Međugorje prvi se put u povijesnim dokumentima spominje 2. travnja 1599. godine. U popisu župa iz toga vremena navedena je i župa koja će gotovo četiri stoljeća poslije postati jedno od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta na svijetu. Upravo zato 1599. godina smatra se svojevrsnim „rođendanom“ Međugorja.
Župa Međugorje kanonski je utemeljena 1. svibnja 1892. godine dekretom mostarsko-duvanjskog biskupa fra Paškala Buconjića, odvajanjem od župe Gradnići. Obuhvaća sela Međugorje, Bijakoviće, Vionicu, Miletinu i Šurmance, a u vrijeme osnutka brojila je svega 1.660 stanovnika. Tada nitko nije mogao ni naslutiti da će ovo malo hercegovačko mjesto postati odredište milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Od prve crkve do današnjeg svetišta
Kamen temeljac za prvu župnu crkvu blagoslovio je biskup Buconjić na svetkovinu Uzašašća 1896. godine. Crkva je izgrađena za samo godinu dana te je predstavljala ponos tadašnje župe. Međutim, ubrzo su se pojavile pukotine i ozbiljna oštećenja jer je bila sagrađena na nestabilnom tlu. Unatoč brojnim popravcima, nije bila sigurna za korištenje.
Stara crkva imala je jedan zvonik, glavni oltar posvećen svetom Jakovu te pokrajnji oltar svetoga Ante. Služila je vjernicima sve do 14. studenoga 1978. godine, kada je srušena odlukom tadašnjih općinskih vlasti.
Vizija veće crkve za budućnost
Projekt nove međugorske crkve besplatno je izradio poznati zagrebački arhitekt Stjepan Podhorsky, koji ju je nazivao „bazilikom“. Projekt je bio nadahnut starim hrvatskim bazilikama, ali oblikovan u suvremenijem arhitektonskom izričaju.
Planirana je trobrodna crkva s dva zvonika od klesanog kamena, što je u to vrijeme izazvalo brojne rasprave među župljanima zbog njezine veličine. Ipak, tadašnji biskup smatrao je kako Međugorje zaslužuje prostranu crkvu, istaknuvši da će jednoga dana biti potrebna velikom broju vjernika.
Gradnja nove crkve započela je 21. lipnja 1935. godine. U samo dva dana župljani su zajedničkim radom iskopali sve temelje buduće crkve. Do početka Drugoga svjetskog rata podignuti su zidovi do visine od oko dva i pol metra, a lađa je proširena s prvotno planiranih 20 na 28 metara.
Rat je prekinuo radove, koji su nastavljeni tek šezdesetih godina prošloga stoljeća dolaskom župnika fra Radovana Petrovića. Upravo tada počinje novo razdoblje zajedništva. U gradnju su se uključivali ljudi iz svih zaseoka, ali i studenti koji su vlastitim radom izlili stupove na pročelju crkve, kasnije poznate kao "studentski stupovi". Župnik fra Radovan Petrović i kapelan fra Vlado Kozina svakodnevno su radili zajedno s narodom, dajući primjer zajedništva i predanosti.
Do listopada 1968. godine završeni su radovi na krovu, a crkva je postupno dobivala današnji izgled.
Mjesto molitve i nade za milijune ljudi
Od skromne hercegovačke župe s kraja 19. stoljeća, Međugorje je tijekom desetljeća izraslo u jedno od najpoznatijih katoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Blagdan svetoga Jakova svake godine okuplja tisuće vjernika koji dolaze zahvaliti, moliti i proslaviti nebeskog zaštitnika župe.
Današnja svetkovina još jednom podsjeća na bogatu povijest Međugorja, njegovu snažnu vjeru i zajedništvo koje je kroz desetljeća oblikovalo mjesto poznato daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.
Nema komentara:
Objavi komentar