Na dan obilježavanja 31. obljetnice genocida u Srebrenici, u kojem je u srpnju 1995. godine ubijeno više od 8.370 Bošnjaka, 1. gardijska brigada HVO-a “Ante Bruno Bušić” objavila je fotografiju Križa u Dolini bijelih nišana te podsjetila na manje poznatu činjenicu – među žrtvama genocida bila su i dvojica Hrvata, Anto Stanić i Rudolf Hren.
Njihove sudbine ostaju trajni podsjetnik da je srebrenička tragedija odnijela živote ljudi različitih nacionalnosti koji su se u tom trenutku našli na području zaštićene zone Ujedinjenih naroda.
Posebno potresna je priča Rudolfa Hrena. Prije rata radio je u tvornici akumulatora u Potočarima, a nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pokušao je zajedno s tisućama drugih ljudi kroz šumu doći do slobodnog teritorija kod Tuzle. Na tom putu nije uspio. Zarobljen je, nakon čega mu se gubi svaki trag.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2010. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici u Kozluku kod Zvornika. Prema želji njegove majke Barbare Hren, pokopan je prema katoličkom obredu u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, gdje njegov grob zajedno s tisućama bijelih nišana svjedoči o jednom od najtežih zločina počinjenih u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.
O Anti Staniću poznato je da je također bio među žrtvama genocida, a njegovo ime danas se nalazi među onima koji trajno podsjećaju na razmjere tragedije koja je pogodila Srebrenicu.
Sjećanje na sve žrtve genocida u Srebrenici ostaje moralna obveza društva, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Priče poput onih Ante Stanića i Rudolfa Hrena potvrđuju da je ljudska patnja nadilazila sve podjele te da svaka nevina žrtva zaslužuje dostojanstveno sjećanje.
Nema komentara:
Objavi komentar