Mnogi se ljudi barem jednom u životu zapitaju: zašto oni koji čine nepravdu često žive u obilju, zdravlju i uspjehu, dok se dobri, pošteni i vjerni ljudi susreću s križevima, bolešću i različitim životnim kušnjama? To pitanje staro je koliko i samo čovječanstvo, a njime su se bavili proroci, sveci i teolozi kroz cijelu povijest Crkve, prenosi Katolička svjedočanstva.
Među njima je i veliki mučenik i svetac, Maksimilijan Marija Kolbe, koji je ponudio jednostavno, ali duboko objašnjenje ove životne zagonetke.
Sveti Maksimilijan isticao je kako i najgori čovjek tijekom života učini barem neko dobro djelo. Možda pokaže suosjećanje prema potrebitome, pomogne bližnjemu u nevolji ili izvrši neku svoju dužnost na način koji je ugodan Bogu. Božja pravednost savršena je i nijedno dobro djelo ne ostaje nezapaženo.
Ako je netko svojim životom zaslužio vječnu osudu, postavlja se pitanje: kada će primiti nagradu za ono dobro koje je ipak učinio? Ne može je primiti nakon smrti u paklu. Zato mu Bog često već na zemlji daje određena dobra – zdravlje, uspjeh, bogatstvo ili ugodan život. Ono što nama izgleda kao velika sreća može biti tek prolazna nagrada za ono malo dobra koje je čovjek učinio.
S druge strane, ni pravednici nisu bez slabosti. Sveto pismo kaže da pravednik pada više puta, ali se ponovno podiže. Svaki čovjek nosi svoje mane, propuste i nesavršenosti. Iz Božje ljubavi dopuštene su kušnje, bolesti, neuspjesi i različiti križevi kako bi se čovjek pročistio, sazrio u vjeri i još više približio Gospodinu.
Trpljenje koje se podnosi s vjerom i pouzdanjem u Boga nikada nije besmisleno. Ono postaje put posvećenja. Ono što danas izgleda kao težak teret, jednoga dana može postati izvor velike nebeske nagrade.
Zato sveti Maksimilijan upozorava da ne zavidimo onima koji naizgled imaju sve. Vanjski uspjeh nije uvijek znak Božjeg blagoslova, kao što ni patnja nije znak Božje napuštenosti. Božji pogled seže dalje od nekoliko desetljeća zemaljskog života. On promatra vječnost.
Koliko puta smo vidjeli ljude koji su imali bogatstvo, slavu i moć, a ipak nisu pronašli istinski mir? S druge strane, mnogi su sveci živjeli u siromaštvu, bolesti i progonstvima, ali su u srcu nosili radost koju im nitko nije mogao oduzeti.
Kršćanin je pozvan gledati dalje od prolaznih uspjeha i neuspjeha. Naš cilj nije zemaljska slava, nego zajedništvo s Bogom. Zato ne treba mjeriti život prema onome što imamo, nego prema ljubavi koju smo dali, žrtvi koju smo podnijeli i vjeri koju smo sačuvali.
Bog ne zaboravlja nijedno dobro djelo, nijednu iskrenu molitvu ni jednu suzu prolivenu iz ljubavi prema Njemu. Ono što se možda danas čini nepravdom, u svjetlu vječnosti pokazat će se kao dio Božjeg savršenog plana spasenja.
Zato, kada vidimo da zli napreduju, a dobri trpe, ne gubimo pouzdanje. Božja pravednost nije uvijek vidljiva ljudskim očima, ali ona nikada ne kasni. U Božjim rukama svako dobro nalazi svoju nagradu, a svaka patnja svoj smisao.
Nema komentara:
Objavi komentar