Ponekad su za veliku društvenu raspravu dovoljne dvije stvari – susjedsko nezadovoljstvo i komad papira ostavljen na automobilu. Upravo se to dogodilo u Ilijašu, gdje je poruka upućena jednoj susjedi zbog navodnog bacanja ostataka hrane ispred garaža postala pravi hit na društvenim mrežama.
I dok se internet posljednjih godina bavi umjetnom inteligencijom, svemirskim istraživanjima i globalnim krizama, stanovnici jedne zgrade suočili su se s mnogo prizemnijim problemom – misterioznim nestajanjem ručkova iz kuhinje i njihovim pojavljivanjem pred garažama.
Prema autoru poruke, prostor ispred garaža postupno se pretvorio u svojevrsni gastronomski muzej ostataka hrane. Na popisu eksponata našli su se riba, kupus, pileće kosti, makaroni i drugi kulinarski artefakti koji, kako tvrdi, već neko vrijeme ukrašavaju zajednički prostor.
Posebno ga je pogodila činjenica da se kupus, prema njegovim riječima, toliko dugo zadržao na mjestu događaja da se gotovo "plastificirao", što bi moglo otvoriti potpuno novu granu reciklažne umjetnosti.
No, iza komične note krije se ozbiljnija tema. Kultura stanovanja ne mjeri se veličinom stana, skupocjenim automobilom ili novom fasadom zgrade. Ona počinje upravo na zajedničkim površinama koje koriste svi stanari. Hodnici, parkirališta, garaže i zelene površine nisu ničije privatno odlagalište, nego prostor koji zahtijeva međusobno poštovanje.
Autor poruke zato nije skrivao frustraciju. Retoričkim pitanjima o strahu od Boga i poštovanju susjeda pokušao je doprijeti do savjesti osobe koju smatra odgovornom za nered. A kada ni to nije bilo dovoljno, posegnuo je za ultimativnim oružjem 21. stoljeća – prijetnjom objave na Facebooku.
Nekada su susjedski sporovi završavali razgovorom preko ograde. Danas završavaju viralnim objavama, komentarima i tisućama pregleda. Facebook je, čini se, postao moderna verzija oglasne ploče na ulazu zgrade, samo s nešto većom publikom.
Poruka iz Ilijaša zato je nasmijala mnoge korisnike društvenih mreža, ponajviše zbog svog izravnog stila i živopisnog opisa problema. Međutim, iza humora ostaje jednostavna poruka: život u zajednici zahtijeva minimum odgovornosti prema prostoru koji dijelimo s drugima.
Jer, koliko god simpatično zvučala priča o "plastificiranom kupusu" i "pliskama pred garažom", malo tko želi da se zajedničko dvorište pretvori u produžetak kante za otpad.
A ako je suditi prema odlučnosti autora poruke, taj bi slučaj uskoro mogao dobiti i nastavak. U vremenu kada gotovo svaki mobitel ima kameru, granica između susjedskog upozorenja i viralnog sadržaja ponekad je tanka poput lista kupusa koji je predugo ostao na pogrešnom mjestu.
Nema komentara:
Objavi komentar