Tragedija koja je potresla Hrvatsku i dalje otvara brojna pitanja o odgovornosti sustava. U subotu navečer Kristijan Aleksić, višestruko osuđivani nasilnik koji je već bio poznat po kaznenim djelima poput ubojstva, napada i obiteljskog nasilja, hicima iz vatrenog oružja usmrtio je 19-godišnjeg maturanta i sportaša i Luku Milovca, nakon čega je pobjegao. Nakon više od 30 sati bijega, policija ga je u noći s nedjelje na ponedjeljak uhitila, a danas bi trebao biti priveden Županijskom državnom odvjetništvu.
No, uz šok i tugu zbog smrti mladog života, javnost sve glasnije postavlja pitanje – kako je moguće da je osoba s tako teškom kriminalnom prošlošću bila na slobodi?
Dok institucije tek trebaju dati odgovore, Drniš se danas oprašta od mladića čiji je život brutalno prekinut. Luka Milovac bit će pokopan danas u 17 sati na groblju u Drnišu. Prije posljednjeg ispraćaja održava se komemoracija u njegovoj školi, gdje se od njega opraštaju profesori, prijatelji i školski kolege, nakon čega će biti pokopan na groblju Sveti Ivan u Drnišu u odijelu koje je bilo pripremljeno za maturu u petak.
Posebno dirljive riječi oproštaja uputila je i župa Gospe od Ružarija u Drnišu, čija je objava mnoge rasplakala.
“Luka što znači svjetlost, sjaj. Da Luka, ti si bio i jesi svjetlost i sjaj. Tuga i bol su ogromni. Žrtva i patnja su prevelike i neshvatljive, ali sve nadilazi tvoje svjetlo i dobrota. Od Neba, tj. od Boga si došao i Bogu odlaziš prerano, što nitko ne može niti shvatiti niti opravdati način na koji se to dogodilo.
Svi se pitamo zašto? Ono što ne možemo razumom protumačiti i opravdati gledamo vjerom jer jedino Bog daje smisao i utjehu. Tvoja žrtva i patnja su dio Kristove muke i patnje koji je bio potpuno čist i pravedan, a život mu je okrutno oduzet. Opet ne možemo ovaj strašni događaj objasniti, prihvatiti, nažalost niti promijeniti. Kao takvi slabi, nemoćni i tužni vidimo kako Bog na poseban način treba takve ljude koji očito imaju svoju ulogu u njegovu planu spasenja. Počivaj u miru Božjem, anđele, i znamo da nas pratiš, da si s nama”, poručili su iz župe.
Smrt mladog maturanta ostavila je Drniš u tišini i nevjerici. Umjesto priprema za maturu i budućnost, njegovi najbliži danas ga ispraćaju na posljednji počinak. Istodobno, javnost očekuje odgovore institucija i utvrđivanje odgovornosti zbog činjenice da je višestruko osuđivani nasilnik ponovno imao priliku počiniti teško kazneno djelo.
Na žalost, ovih dana ponovno smo potreseni onim što se događa oko nas. Dva ugašena mlada života. Djevojka u Zagrebu i mladić u Drnišu. Dvoje ljudi koji su imali svoje planove, svoje snove i one koji su ih čekali da se vrate kući.
A taj dan vjerojatno je počeo sasvim obično, možda uz riječi: “Vidimo se kasnije.” Nitko nije mogao ni pomisliti da će to “kasnije” nekome postati nikada.
I upravo to čovjeka slomi. Koliko je život krhak i koliko jedan trenutak, jedna nepromišljenost, jedna odluka ili jedan pogled u krivom smjeru mogu zauvijek promijeniti desetke života.
Sada svi komentiraju, imaju svoje mišljenje, govori se što je trebalo, a što nije, tko je kriv i tko je mogao drugačije. Ali istina je da ih nijedna riječ više ne može vratiti njihovim obiteljima. Nijedna rasprava neće ispuniti prazno mjesto za stolom. Zato nam je danas, više od osude, potrebna tišina, suosjećanje i ljudskost.
Oglasio se i pater Stjepan Ivan Horvat koji kaže: Ne smijemo zaboraviti ni one koji nose odgovornost za ove tragedije. Ono što su učinili obilježit će ih do kraja života. Ostaje nada da će imati snage pogledati istini u oči, preuzeti odgovornost za svoja djela, prihvatiti pravednu kaznu i iskreno tražiti oprost.
Iza svake tragedije ne pate samo obitelji preminulih. Pate i obitelji onih koji su skrivili nesreću. I njima se život u jednom trenutku promijenio. Ni njih ne treba zaboraviti.
Možda je upravo sada trenutak da se svi zapitamo kamo jurimo i propuštamo li primijetiti potrebe ljudi oko nas. Zašto smo postali toliko nestrpljivi, hladni i uvjereni da se tragedije događaju uvijek nekome drugome.
Najviše što sada možemo jest pogledati ljude oko sebe, biti im na raspolaganju i učiniti ono što je u našoj moći da se ovakve stvari više nikada ne ponove.
Pokojnima neka je vječni mir, a obiteljima snaga da izdrže bol zbog gubitka svojih najmilijih.
Pazimo jedni na druge.
Nema komentara:
Objavi komentar