Što se doista događa iza samostanskih zidina u korizmi? Sestra Monia otkrila detalje

U vremenu koje kao da stalno ubrzava i ne ostavlja prostor za predah, korizma dolazi poput tihog, ali snažnog poziva na zaustavljanje. Dok je mnogi doživljavaju kroz odricanje od sitnih svakodnevnih navika, iza samostanskih zidina ona poprima znatno dublju dimenziju – postaje vrijeme susreta sa sobom, s Bogom i s vlastitom nutrinom.  

Kako izgleda korizma u životu redovnica, što se u njihovoj svakodnevici mijenja i kako doživljavaju tišinu, odricanje i služenje, za Bljesak.info otkrila je Monia Ljubić.  

Korizma u samostanskoj zajednici ne donosi toliko promjene u vanjskim obvezama, koliko u unutarnjem ritmu dana. Iako svakodnevne dužnosti ostaju iste, naglasak se snažnije stavlja na tišinu, molitvu i dublje promišljanje o vlastitom odnosu s Bogom.  

„Tijekom korizme sestre imaju na jedan način ‘povlašteno’ vrijeme za sebe i Boga gdje se više povlačimo u šutnju, te kroz post i odricanje razmatramo otajstva Kristove muke“, rekla je sestra Ljubić.  

Tri su prakse, ističe, u središtu njihova korizmenog života: pobožnost križnoga puta, post i odricanje te šutnja. Upravo kroz te oblike duhovnosti redovnice produbljuju svoju vjeru i osnažuju nutarnju povezanost s Kristom.  

Mnogi se pitaju treba li korizma biti prvenstveno vrijeme tišine i povlačenja ili pak razdoblje rada i služenja drugima. Prema riječima sestre Ljubić, u redovničkom životu ta dva aspekta nisu suprotstavljena, nego se međusobno nadopunjuju.  

„Oboje podjednako. To se dvoje nadopunjuje. Dok smo u tišini, naše služenje i rad više odzvanja našom nutrinom“, kazala je.  

Posebno se osvrnula na značenje odricanja, koje je jedno od središnjih obilježja korizmenog vremena. Odreći se nečega, pojašnjava, ima duboki duhovni smisao.  

„Isus se povlačio u osamu gdje se molio i postio. Odreći se nečega zapravo znači približiti se Isusu u toj ‘žrtvi’ odricanja. To je zapravo jedna vidljiva gesta ljubavi upućena od strane čovjeka ka Isusu Kristu“, istaknula je.  

Na kraju razgovora sestra Ljubić progovorila je i o izazovima s kojima se današnji čovjek susreće u korizmenom razdoblju. Problem, smatra, često ne leži u nedostatku dobre volje, nego u ritmu života koji ne ostavlja dovoljno prostora za tišinu i sabranost.  

„Najveći izazovi su užurbanost i nemir koji užurbanost nosi sa sobom. Potrebno je nekada zastati, duboko udahnuti i postati svjestan da darovano vrijeme sebi i Bogu te svome bližnjemu nije izgubljeno vrijeme, nego dar“, naglasila je.  

Korizma tako, iza samostanskih zidina, nije tek razdoblje odricanja, nego duboko proživljeno vrijeme sabranosti, molitve i tihe, ali snažne obnove srca.