Što nam slučaj Sebije Izetbegović govori o odnosima Zagreba i Sarajeva u ratu?

foto Facebook

Najnovija javna istupanja Sebije Izetbegović, u kojima se obračunava s uglednim ginekologom i akademikom Asimom Kurjakom, neočekivano su otvorila daleko širu temu od osobnog sukoba – pitanje stvarnih odnosa između Zagreba i Sarajeva tijekom najtežih ratnih godina, piše Rtv-hb.com.

Kako piše portal Zapad.ba, sama Sebija Izetbegović potvrdila je da je od 1. listopada 1992. do 30. lipnja 1993. godine obavljala specijalizantski staž u Zagrebu, na Klinici Sveti Duh. Riječ je o razdoblju koje se u političkom i sudskom diskursu često opisuje kao vrijeme najdubljeg sukoba između Hrvata i Bošnjaka.

U tom kontekstu dodatnu težinu dobiva činjenica da je supruga tada jednog od ključnih političkih aktera, Bakira Izetbegovića, i snaha prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, bez poteškoća boravila i stručno se usavršavala u glavnom gradu Hrvatske.

Kontrast s haškim presudama

Ovaj podatak posebno odjekuje kada se promatra u svjetlu presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. U predmetima protiv šestorice bivših dužnosnika Herceg-Bosne sud je utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata (UZP) s ciljem stvaranja hrvatske teritorijalne jedinice, uz navode o etničkom čišćenju.

Upravo se na te presude bošnjačka politika često poziva kao na ključni dokaz agresije i sustavnog djelovanja Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Međutim, slučaj boravka Sebija Izetbegović u Zagrebu u istom tom razdoblju otvara prostor za drugačije tumačenje stvarnosti na terenu.

Između politike i stvarnosti

Naime, dok je službeni narativ govorio o otvorenom neprijateljstvu, konkretni primjeri sugeriraju da su odnosi između političkih i društvenih elita bili znatno složeniji. Nije riječ samo o jednom izoliranom slučaju – u javnosti se već ranije spominjalo da su pojedini članovi obitelji Alije Izetbegovića tijekom rata boravili na teritoriju Hrvatske, uključujući i otok Brač.

Takve činjenice, kako navodi Zapad.ba, ukazuju na određenu razinu pragmatizma i održavanja komunikacijskih kanala, unatoč političkim sukobima i ratnim operacijama koje su se odvijale na terenu.

Nenamjerni politički efekt

Iako je prvotna namjera objave Sebije Izetbegović bila osobni obračun, njezin sadržaj otvorio je pitanje dosljednosti političkih narativa koji se grade godinama.

U konačnici, ovaj slučaj ponovno podsjeća da povijesna stvarnost rijetko kada odgovara pojednostavljenim interpretacijama. Odnosi između Zagreba i Sarajeva tijekom 1992. i 1993. godine, čini se, bili su daleko kompleksniji nego što ih današnje političke interpretacije žele prikazati – kombinacija sukoba, ali i suradnje, neprijateljstva, ali i pragmatičnih veza koje su postojale unatoč svemu.