Hercegovinu je večeras pogodila vijest o iznenadnoj smrti franjevca fra Ferda Bobana, bivšeg župnika u Gorancima i svećenika kojeg će mnogi pamtiti po njegovoj jednostavnosti, vedrini i nesebičnoj službi ljudima.
Fra Ferdo bio je svećenik kakvog je, kako svjedoče oni koji su ga poznavali, rijetko susresti – čovjek čista srca i skromnog života. U svom svakodnevnom djelovanju nastojao je živjeti evanđeosku poruku blaženstava, osobito onu koja kaže: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.” Upravo je takav bio njegov život – tih, nenametljiv, ali snažan u dobroti i predanju.
Susret s fra Ferdom za mnoge je bio poseban trenutak. Njegova djetinja jednostavnost, otvorenost i dobrota ostavljali su dubok trag na ljude koje je susretao. Bio je potpuna suprotnost sebičnosti suvremenog svijeta, jer je svoje vrijeme, snagu i ljubav nesebično dijelio s drugima. Tijekom svećeničkog života služio je na različitim mjestima, a posebno se pamti njegova služba među vjernicima u Hercegovini, ali i u Albaniji. U teškim ratnim godinama velik dio svog pastoralnog djelovanja posvetio je i Konjicu, gdje je vjerno i hrabro služio narodu ranjenom ratom.
Fra Ferdo je bio i čovjek koji je volio život u njegovoj punini. Uživao je u druženju, razgovorima i susretima s ljudima. Posebno je volio sport, a razgovori o nogometu s njim često su znali potrajati dugo i biti puni zanimljivih detalja. Oni koji su s njim posljednjih godina obilazili vjernike prilikom blagoslova kuća na Kočerinu prisjećaju se kako su mnogi ti susreti bili ispunjeni smijehom i radošću. Bio je prisutan u životima ljudi – i u trenucima radosti i u danima žalosti. Dolazio je na obiteljska slavlja, ali i dijelio tugu s onima koji su prolazili kroz teške trenutke.
Njegov odlazak ostavio je veliku prazninu među subraćom franjevcima, članovima obitelji, ali i među brojnim vjernicima koji su ga poznavali u Batinu, Posušju, Gorancima i diljem Hercegovine.
Vjernici se opraštaju od fratra koji je svojim životom svjedočio radost Evanđelja, a mnogi se prisjećaju riječi svetog Franje Asiškog: “Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj tjelesnoj smrti.”
Neka mu Gospodin udijeli pokoj vječni, a svjetlost vječna neka mu svijetli, napisao je mostarski gvardijan, fra Mario Knezović.
Nema komentara:
Objavi komentar