Mladi brazilski bogoslov Igor Pavan Tres, koji je posljednjih godina na društvenim mrežama svjedočio svoju borbu s teškom bolešću i vjeru u Boga, preminuo je 6. ožujka 2026. godine u ranim jutarnjim satima. Imao je samo 26 godina, a iza sebe je ostavio snažno duhovno svjedočanstvo koje je mnoge dirnulo.
Igor je bio kandidat za svećenika u biskupiji Frederico Westphalen u brazilskoj saveznoj državi Rio Grande do Sul. Rođen u mjestu Planalto, još kao vrlo mlad osjetio je poziv na svećeništvo. Iako ga je na tom putu zatekla teška bolest, nije prestajao svjedočiti vjeru i nadu, osobito putem društvenih mreža gdje je otvoreno govorio o svojoj borbi s rakom bubrega.
Tijekom godina prošao je brojne operacije, kemoterapije i zahtjevne onkološke terapije. Unatoč tome, svoju je patnju pretvorio u svojevrsni digitalni apostolat – dijeleći s pratiteljima razmišljanja o vjeri, patnji i svećeničkom pozivu.
Posebno snažan trag ostavila je njegova poruka koju je objavio samo dva tjedna prije smrti. Nazvao ju je „duhovnom oporukom“, a započeo je riječima iz Psalma: „U ruke Tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.“ U tom je tekstu, napisanom 20. veljače 2026., svjestan težine svoje bolesti, progovorio o prolaznosti života i o spremnosti da svoj križ prinese Bogu.
U iskrenim i dubokim mislima istaknuo je kako život vidi kao trajnu pripremu za susret s Bogom. Svoju patnju prikazao je za Crkvu, Papu, svećenike, obraćenje grešnika, kao i za sve ljude koji trpe tjelesnu ili duhovnu bol. Istodobno je ponizno priznao vlastite slabosti i zamolio za oprost sve koje je možda povrijedio riječima ili postupcima.
U oporuci je zahvalio svojoj obitelji, prijateljima i medicinskom osoblju koje ga je pratilo tijekom liječenja, ističući kako je svaka gesta dobrote bila znak Božje providnosti. Posebno se povjerio zagovoru Blažene Djevice Marije, moleći da ga prati u odlučujućem trenutku susreta s Bogom.
Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja Igor je 2024. godine bio prisiljen privremeno prekinuti formaciju u bogosloviji kako bi se posvetio liječenju i proveo više vremena s obitelji. Ipak, njegova želja za svećeništvom nije nestala. Nedugo prije smrti izrazio je želju za povratkom u bogosloviju te je ponovno bio službeno primljen, no preminuo je već sljedećeg dana.
Biskup Dom Antônio Carlos pojasnio je da se u takvim slučajevima održava poseban običaj. Kandidati za svećenike pokapaju se u reverendi, a u ruke im se stavlja svećenička štola – znak poziva koji na zemlji nije do kraja ostvaren. Tako je pokopan i mladi bogoslov Igor, s krunicom i križem u rukama.
Njegove posljednje riječi i svjedočanstvo vjere ostali su snažna poruka mnogima: i u najvećoj patnji moguće je pronaći smisao, nadu i potpuno povjerenje u Boga.
Bitno.net / KTA
Nema komentara:
Objavi komentar