Druge korizmene nedjelje, u narodu prozvane Pačista, Crkva nam pred oči stavlja jedan od najdirljivijih prizora iz Evanđelja po Evanđelje po Luki. U kući farizeja Šimuna događa se susret koji razotkriva dubinu ljudskog srca – i Božjeg milosrđa.
Isus prihvaća poziv farizeja i sjeda za stol. U ozračju pristojnosti i religiozne forme iznenada se pojavljuje žena, poznata u gradu kao grešnica. Ne govori mnogo. Nema obrane, nema objašnjenja. Donosi alabastrenu posudicu pomasti i – suze.
Staje iza Isusa, kod njegovih nogu, i počinje plakati. Suzama mu kvasi noge, kosom ih briše, ljubi i maže pomašću. To nije tek gesta pobožnosti. To je vapaj srca. To je priznanje vlastite slabosti i istodobno čin bezuvjetne ljubavi.
Sud srca: farizej i žena
Farizej u sebi sudi: kad bi Isus bio prorok, znao bi kakva ga žena dotiče. U njegovu pogledu ona je samo – grešnica. U Isusovu pogledu ona je – srce koje ljubi.
Isus tada iznosi prispodobu o dvojici dužnika. Jedan duguje mnogo, drugi malo. Obojici je dug oprošten. Pitanje je jednostavno: tko će više ljubiti?
Odgovor je jasan – onaj kojemu je više oprošteno.
U tom trenutku Isus okreće perspektivu. Ne govori više o apstraktnoj priči, nego pokazuje na ženu. Šimun nije ponudio vodu za noge, ni poljubac dobrodošlice, ni ulje za pomazanje – znakove elementarne gostoljubivosti. Ona je učinila više od običaja: dala je srce.
Ljubav koja rađa oprost
„Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo.“
Ove riječi nisu nagrada za savršeni život, nego odgovor na iskreno obraćenje. Isus ne relativizira grijeh, ali ga nadilazi milosrđem. On ne zatvara vrata onome tko dolazi slomljena srca.
Korizma je upravo to vrijeme – vrijeme suza koje čiste, priznanja koja oslobađaju i ljubavi koja nadvladava prošlost. Nije pitanje jesmo li pali. Pitanje je imamo li hrabrosti doći do Njegovih nogu.
“Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”
Dok sustolnici šapuću: „Tko je ovaj te i grijehe oprašta?“, Isus izgovara presudu koja mijenja život: „Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“
Spasenje dolazi ondje gdje se čovjek usuđuje vjerovati da je Božje milosrđe veće od njegove krivnje.
Na ovu Pačistu nedjelju evanđelje nas poziva da se prepoznamo u ženi, a ne u farizeju. Da prestanemo brojati tuđe grijehe i počnemo brojati vlastite suze obraćenja. Jer komu se malo oprašta – malo ljubi. A komu je mnogo oprošteno – taj ljubi bez mjere.
Korizma je prilika da i mi donesemo svoju “alabastrenu posudicu” – svoje slabosti, padove, pogreške – i položimo ih pred Krista. On i danas govori isto:
Oprošteni su ti grijesi.
Vjera te tvoja spasila.
Idi u miru.
Nema komentara:
Objavi komentar