VIDEO Pet sati sna, dvije smjene i šest krava – ali kaže da se nikada ne bi mijenjao

U selu Biograci kod Širokog Brijega, na prostranstvima Mostarsko blato, 36-godišnji Toni Zelenika živi svakodnevicu kakvu bi rijetki izabrali – ali on je, kaže, ne bi mijenjao ni za kakav uredski posao.  

Novinar Mario Brkić za Glas Hercegovine posjetio je ovog mladog stočara koji ponosno nastavlja obiteljsku tradiciju naslijeđenu od oca i strica.  

Dok mnogi njegovi vršnjaci traže sigurnost u zatvorenim prostorima i radnom vremenu od osam do četiri, Toni dan započinje u štali. Oko sedam sati ujutro čisti prostor, priprema sve za mužnju i potom ručno muze svojih šest krava. Iako priznaje da ga od tog starinskog načina rada često zabole ruke, ne odustaje od tradicije.  

Nakon jutarnjih obveza i pripreme sira, sa svojim “blagom” odlazi na višesatnu ispašu na područje Jara. Ondje provodi i do šest sati dnevno, okružen tišinom, prirodom i životinjama. U težim poslovima pomažu mu otac i brat, no najveći dio odgovornosti ipak nosi sam.  No, tu njegov dan ne završava.  

Nakon večernje mužnje i brige o stoci, Toni odlazi na drugi posao – u pekaru, gdje radi do jedan sat iza ponoći. Spava tek pet do šest sati dnevno.  

„Naporno jest, ali sve se stigne. Spavam od jedan iza ponoći do sedam ujutro. Nekad malo odspavam i na Blatu dok čuvam krave“, iskreno priznaje.  

Unatoč iscrpljujućem tempu, kaže kako ga rad sa životinjama ispunjava na način koji se ne može usporediti s radom s ljudima. Mir koji pronalazi na pašnjacima, daleko od gradske buke, daje mu snagu za svakodnevne izazove.  

Njegovi domaći proizvodi – mlijeko, svježi sir i meso – izuzetno su traženi. Kupci, uglavnom lokalni ljudi i mostarske obitelji, prepoznaju razliku u kvaliteti, osobito u vremenu kada je podrijetlo hrane često nepoznato i upitno.  

Subota mu je jedini slobodan dan za druženje i predah. Ipak, Toni s ponosom ističe kako ga na putu održavaju uspomene na djetinjstvo, djedovi savjeti i ljubav prema rodnoj grudi.  

U vremenu kada mnogi napuštaju sela i poljoprivredu, njegova priča svjedoči da se od poštenog rada, upornosti i vjernosti tradiciji još uvijek može dostojanstveno živjeti.