Sveti John Henry Newman, jedan od najznačajnijih teologa moderne Crkve i veliki engleski obraćenik, službeno je uvršten u Opći rimski kalendar, čime se njegov neobavezni spomen obilježava 9. listopada u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ova odluka dolazi nakon što ga je papa Lav XIV. u studenom 2025. godine proglasio crkvenim naučiteljem, prenosi Aciprensa.com.
Od kanonizacije koju je 2019. godine proglasio papa Franjo, sveti John Henry Newman već se slavio 9. listopada, no njegovo je liturgijsko slavlje do sada uglavnom bilo ograničeno na lokalne crkvene zajednice – ponajprije biskupije u kojima je bio zaštitnik ili sredine snažno povezane s njegovom duhovnom i intelektualnom ostavštinom. Uvrštenjem u univerzalni kalendar, Newmanov spomendan sada se predlaže za slavlje u cijeloj Crkvi diljem svijeta.
Odluku je, u ime Svetoga Oca, donio Dikasterij za bogoslužje i disciplinu sakramenata, čime se omogućuje da se Newmanov spomen slavi posvuda, koristeći zajedničke liturgijske tekstove. Time se dodatno naglašava univerzalna vrijednost njegova života, obraćenja i teološkog doprinosa.
U obrazloženju odluke, objavljenom 3. veljače, kardinal Arthur Roche, prefekt Dikasterija, istaknuo je kako je cilj ovog čina „predstaviti njegov lik kao izvanredan primjer stalne potrage za istinom koja prosvjetljuje i spašava“. Roche je pritom detaljno predstavio i predložene liturgijske tekstove i biblijska čitanja za Newmanov spomen, naglašavajući njihovu duboku povezanost s ključnim etapama njegova života i duhovnog puta.
Posebnu pozornost Roche posvećuje molitvi Kolekte, koja, kako navodi, „otkriva bit svečeva duhovnog putovanja: Bog ga je vodio svojim ‘ljubaznim svjetlom’ sve dok ga nije doveo do mira svoje Crkve“. Ta se misao izravno nadovezuje na Newmanovu poznatu duhovnost i njegovu duboku vjeru u Božje vodstvo, čak i kroz sumnje i traženja.
Prvo čitanje, preuzeto iz Knjige Sirahove, prikazuje čovjeka ispunjenog duhom razumijevanja po Gospodinovoj volji, što snažno odražava mudrost i intelektualnu dubinu koja je obilježila Newmanov život. Psalam 39 (2, 4ab, 7–10) dodatno naglašava njegovu potpunu predanost Božjoj volji, „čak i u nepovoljnim situacijama“, dok evanđeoski ulomak iz Matejeva evanđelja (13, 47–52) prikazuje Newmana kao učenika u trajnoj potrazi za istinom.
Upravo ta potraga omogućila mu je, kao crkvenom naučitelju, da „iz svoje riznice iznese novo i staro“, povezujući bogatu tradiciju Crkve s izazovima suvremenog svijeta. Liturgija časova dodatno produbljuje njegovo svjedočanstvo predlažući odlomak iz poznatog djela Apologia pro Vita Sua, u kojem Newman osobno progovara o svome putu obraćenja na katoličanstvo.
Na kraju, kardinal Roche naglašava kako Newmanovi „doprinosi od velikog teološkog i ekleziološkog značaja“ i danas snažno nadahnjuju duhovno i intelektualno putovanje vjernika. Njegov „stalni napor da se pomakne izvan sjena i privida prema punini istine“ ostaje, kako ističe, svijetao i aktualan primjer svakom učeniku uskrslog Gospodina u suvremenom svijetu.
Nema komentara:
Objavi komentar