Potresno svjedočenje fra Gaudencija Ivančića, objavljeno u rubrici „Stratišta“ u 35. broju glasila Stopama pobijenih, donosi snažan i bolan prikaz sudbine sedmorice hercegovačkih franjevaca koji su 14. veljače 1945. godine nasilno odvedeni iz mostarskog samostana i ubijeni bacanjem u rijeku Neretvu. Riječ je o jednom od najtežih svjedočanstava o stradanju crkvenih ljudi u poratnim danima, koje ima iznimnu povijesnu, arhivsku i moralnu vrijednost.
Svjedočenje je nastalo na temelju razgovora koji je fra Jozo Vasilj vodio s fra Gaudencijem, a u njemu su zabilježena osobna sjećanja i okolnosti uhićenja fratara u danima neposredno nakon ulaska partizanskih jedinica u Mostar. Tekst opisuje svakodnevni život franjevaca u samostanu tijekom završnice rata, njihovo sklanjanje u podrum zbog bombardiranja, dolazak partizanskih časnika te popisivanje fratara neposredno prije njihova odvođenja, nakon čega im se gubi svaki trag.
Posebnu težinu ovom svjedočanstvu daje činjenica da je riječ o iskazu iz prve ruke, koji jasno i mirno, bez patetike, progovara o nasilju i nestanku ljudi čija je jedina „krivnja“ bila pripadnost Crkvi. Upravo takvi zapisi čine temelj glasila Stopama pobijenih, koje izlazi dvaput godišnje – u siječnju i srpnju – a čiji je glavni urednik vicepostulator fra Miljenko Stojić.
Prve stranice 35. broja posvećene su izvješćima o radu Vicepostulature u proteklih šest mjeseci te obilježavanju obljetnica stradanja hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću, među ostalim na Macelju i Bilima. U Izbičnu je u tom razdoblju postavljena i spomen-ploča u znak sjećanja na trojicu franjevaca koje su partizani odveli s oltara za vrijeme svete mise i pogubili na području Grabove Drage.
U istom broju, u rubrici „Glas o mučeništvu“, objavljen je i razgovor fra Andrije Nikića s fra Tomom Zupcem. Iako fra Tomo nije osobno bio na Širokom Brijegu u trenutku dolaska partizana, prenio je uspomene onih koji su to proživjeli. U tom kontekstu posebno je potresna njegova izjava o starom fra Marku:
„Ne vjerujem da je on mogao sići s kreveta, nego su ga jedino morali nositi. Onda, razumi se, po sebi – on nije vidio što su radili od njih, samo nema ih više i gotovo.“
Uz ova svjedočanstva, 35. broj glasila donosi i niz drugih priloga: tekst don Josipa Mužića o Širokom Brijegu i njegovu razaranju, svjedočanstvo hodočasnice o duhovnom miru pronađenom po zagovoru fra Krste Kraljevića, kao i osobno iskustvo fra Ante Dodiga kojem je molitva pobijenim franjevcima pomogla u znanstvenom radu nagrađenom dekanovom nagradom. Objavljeni su i nagrađeni radovi s natječaja o pobijenim hercegovačkim franjevcima, povijesni dokument – pismo blaženog Alojzija Stepinca Vladimiru Bakariću – te tekst o postupku proglašenja svetaca.
Razgovor i svjedočenje fra Gaudencija Ivančića o mostarskim franjevcima objavljeni su na 14. stranici ovog broja i predstavljaju snažan podsjetnik na zločine koji su desetljećima bili prešućivani. Glasilo Stopama pobijenih može se nabaviti u župnim uredima ili izravnom narudžbom od Vicepostulature, dok su raniji brojevi dostupni u PDF obliku na portalu pobijeni.info.
Nema komentara:
Objavi komentar