Javnost je ovih dana o iznimno vrijednom otkriću izvijestio fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru. Nakon godina neizvjesnosti, ponovno su pronađeni fragmenti inkunabule koji se s pravom smatraju najstarijom tiskanom knjigom u Hrvatskoj – dijelovi Schöfferove Biblije tiskane 1462. godine u Mainzu.
Riječ je o inkunabuli samostana sv. Frane, pod signaturom I – 8, koja se sastoji od dva fragmenta na pergameni s latinskim tekstom Biblije (Vulgate), izdanja koje su tiskali Johannes Fust i Peter Schöffer, nekadašnji suradnici Johannesa Gutenberga. Upravo zbog svoje starosti i povijesne važnosti ova inkunabula zauzima posebno mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini.
Zagubljeni ulomci i sretni povratak
U posljednjim desetljećima fragmenti su se smatrali zagubljenima. Razlog tomu, kako se danas pretpostavlja, leži u činjenici da se radi o relativno malim ulomcima koji nisu bili pohranjeni zajedno s ostalim inkunabulama, kojih se u samostanu čuva oko stotinu. Čak ni franjevci koji su posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu nisu znali gdje se točno nalaze.
Zbog toga su zadarski konzervatori, prilikom izrade inventara umjetnina 2010. godine, za ovu inkunabulu zabilježili da nedostaje. Na inventarnom listu u knjižnici stajala je tek napomena – „na izložbi“.
Ponovni pronalazak u siječnju 2026. godine razriješio je dugogodišnju nepoznanicu. Otkriveno je da oba fragmenta nose istu signaturu, „I – 8“, čime je potvrđeno da zajedno čine četiri lista, odnosno osam stranica Schöfferove Biblije.
Tragovi u znanstvenoj literaturi
Da je riječ o iznimno vrijednom djelu, potvrđuju i brojni zapisi u stručnoj literaturi. Već 1916. godine fragmente je u samostanskoj knjižnici registrirao Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), ugledni bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po vrhunskom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa i ranih tiskanih knjiga.
Inkunabulu je kasnije zabilježio i Josip Badalić u knjizi Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj (Zagreb, 1952.), gdje navodi da je knjiga bila izložena u muzeju te je opisuje kao „fragmenat najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je tada točno naveo da se radi o četiri lista.
O Schöfferovoj inkunabuli pisali su i Šime Jurić te Vatroslav Frkin 1985. i 1990. godine, koji su fragmente zasigurno još imali priliku vidjeti uživo, prije nego što su ponovno nestali iz javnosti.
Što točno sadrže zadarski fragmenti?
Goldschmidt je svojedobno zapisao da se jedan list odnosi na Knjigu proroka Amosa, a drugi na Matejevo Evanđelje. No detaljna usporedba ponovno pronađenih fragmenata s digitalnim izdanjem latinskog teksta Vulgate iz Mainza (14. kolovoza 1462.) pokazala je još preciznije rezultate.
Fragment označen kao list 1 doista sadrži tekst iz Knjige proroka Amosa, i to poglavlja 2,14 – 7,1. Na istom ulomku, stranice označene kao list 2 donose tekst iz Knjige proroka Ezekiela, poglavlja 9,17 – 14,11.
Drugi fragment, označen kao list 3, sastoji se od dva lista i četiri stranice, a sadrži tekst iz Markova Evanđelja, poglavlja 3,23 – 7,33.
Pergamena kao omot knjiga
Zanimljivo je da su oba fragmenta nekada služila kao omoti za druge knjige, što nije rijedak slučaj u europskoj praksi. Pergamena se, zbog svoje čvrstoće, često koristila u tu svrhu. Zadarski fragmenti još su uvijek savijeni onako kako su nekoć obavijali knjige, a na njima su sačuvane i signature koje se odnose upravo na te uvezane sveske.
Tekst je otisnut na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka, zbog čega se ovo izdanje naziva B-48. Riječ je o četvrtoj uopće tiskanoj Bibliji u povijesti, a njezin je tisak dovršen na vigiliju Velike Gospe, 14. kolovoza 1462. godine – prvi put u povijesti da je točan datum završetka tiska jedne knjige izričito zabilježen.
Početna slova poglavlja naknadno su oslikana crvenom i crnom bojom, dok su rimski brojevi poglavlja također ručno upisani crvenom tintom, što dodatno svjedoči o prijelaznom razdoblju između rukopisne i tiskane knjige.
Svjetski kontekst i hrvatska radost
Danas se u svijetu čuva oko 60 više ili manje cjelovitih primjeraka ove Biblije, kao i četrdesetak pojedinačnih listova, među koje spadaju i zadarski fragmenti. Pretpostavlja se da je oko 50 primjeraka tiskano upravo na pergameni.
U tom kontekstu, povratak ovih fragmenata na svoje mjesto u knjižnicu samostana sv. Frane u Zadru predstavlja događaj od iznimne važnosti, ne samo za franjevce nego i za cjelokupnu hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu.
Kako ističu redovnici samostana, osobita je radost što se najstarija tiskana knjiga u Hrvatskoj ponovno nalazi ondje gdje joj je mjesto – u zadarskom samostanu sv. Frane, kao tihi, ali snažni svjedok početaka europske tiskarske civilizacije.
Nema komentara:
Objavi komentar