Godina 2025. donijela je val poskupljenja kakav građani Bosne i Hercegovine odavno ne pamte. Cijene se mijenjaju iz dana u dan i rastu brže nego što ih kupci mogu pratiti, a svakodnevna kupnja sve se više pretvara u matematičku vježbu preživljavanja. Obiteljski se proračuni rastežu preko svake mjere, a plaće, koliko god nominalno veće bile, djeluju niže nego ikad, piše Večernji list BiH.
Realnost u brojkama
Najbolnija istina vidi se u statistikama. Sindikalna potrošačka košarica, koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za listopad 2025. godine, iznosi 3312,40 KM. Istodobno, prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za kolovoz 2025. iznosila je 1595 KM, dok je minimalna plaća, prema odluci Vlade FBiH, postavljena na 1000 KM.
To znači da prosječna plaća pokriva tek 48,15 posto sindikalne košarice, dok minimalna doseže svega 30,19 posto. Drugim riječima, više od polovice stvarnih troškova života ostaje nepokriveno čak i onima koji primaju prosječnu plaću.
Usporedba s listopadom 2021. dodatno naglašava razmjere problema. Tada je sindikalna potrošačka košarica iznosila 2101,71 KM – više od 1210 KM manje nego danas. Prosječna plaća od oko 1000 KM tada je pokrivala 47,58 posto košarice. Četiri godine poslije udjeli su gotovo isti, ali su cijene toliko porasle da je stvarni standard života drastično pao.
Tržnica kao ogledalo krize
Dovoljno je prošetati tržnicom da brojke dobiju ljudsko lice. Umirovljenik Josip, koji godinama živi od unaprijed isplaniranih iznosa, spušta vrećicu s nekoliko komada povrća i tiho kaže:
„Nekad sam za sto maraka punio prtljažnik. Danas jedva jednu vrećicu… Više se i ne razmišlja o kupnji na kilogram, sve se svelo na komad-dva.“
Ta jednostavna, ali bolna rečenica možda je i najtočniji opis inflacije kakvu građani osjećaju iz dana u dan.
Što je danas 100 KM?
Usporedba onoga što se moglo kupiti 2021. i onoga što vrijedi 2025. godine dodatno razotkriva razmjere poskupljenja. Prije četiri godine 100 KM donosilo je 31,3 kilograma riže, dok danas za isti iznos kupci dobiju tek 21,7 kilograma. Brašno je palo s 91 kilograma na 66,6, a meso je pretrpjelo možda i najveći udar – s 7,4 kilograma junetine na svega 3,95 kilograma.
Ni osnovne namirnice nisu pošteđene: mlijeko je s 71,4 litre palo na 45,45 litara, maslac s 4,7 na 2,9 kilograma, šećer s 83,3 na 58,8 kilograma. Krumpir, nekada simbol jeftine i dostupne hrane, s čak 142,9 kilograma spao je na svega 66,67 kilograma za istih 100 KM. Čak je i gorivo, koje posredno utječe na cijene svega ostalog, značajno poskupjelo – umjesto 55,6 litara danas se može natočiti tek 43,47 litara.
Između cijena i plaća – praznina
Kada se sve ove razlike stave jedna uz drugu, postaje jasno da je vrijednost 100 KM danas dramatično manja nego prije samo četiri godine. Građani za isti iznos mogu kupiti osjetno manje gotovo svih osnovnih proizvoda, dok se jaz između cijena i prihoda širi iz mjeseca u mjesec.
Na kraju dana ta se stvarnost ne vidi u tablicama i grafikonima, nego u vrećici koja se donese kući. A Josipova rečenica, izgovorena bez imalo patetike, zvuči kao najtočnija ekonomska analiza 2025. godine:
„Nije ovo više život kakav smo nekada živjeli, sad se samo gleda kako preživjeti mjesec.“
Nema komentara:
Objavi komentar