Danas, na drugu nedjelju Došašća, ulazimo dublje u sveto vrijeme tišine, očekivanja i nutarnjeg buđenja. Advent nije tek liturgijsko razdoblje – to je hod srca koje se, iz dana u dan, sve više otvara onome što dolazi: Djetetu koje mijenja svijet, Svjetlu koje razgoni tamu, Nadi koja daje smisao svakom koraku.
Druga svijeća na adventskom vijencu gori malo snažnije od prve. Ona ne samo da osvjetljava prostor, nego i dušu. Tradicionalno se zove svijeća mira ili Betlehemska sviječa, podsjećajući nas na one koji su stoljećima ranije naviještali dolazak Mesije. Njezin sjaj dopire do nas i danas, šapćući da Bog nikada ne kasni – On dolazi u pravi čas, u pravi život, u pravo srce.
U svijetu koji je sve brži, bučniji i nervozniji, druga nedjelja Došašća poziva nas na trenutak zaustavljanja. Da se prisjetimo kako je mir češće tišina nego pobjeda, nježnost više nego snaga, a nada postojanija od sve prolaznosti. Advent nas uči da se velike stvari ne događaju u spektaklu, nego u skrovitosti – u Nazaretu, u srcu, u malim djelima dobrote koja su toliko tiha da ih čuje samo Bog.
Ovo je vrijeme kad se pitamo:
Što ja trebam pripraviti? Kojim putem trebam poći? Kakvu promjenu Bog od mene želi?
Prorok Izaija današnjem čovjeku poručuje isto što i nekad Izraelu: Pripravite put Gospodinu! To nije put popločen asfaltom, nego poniznošću, oprostom, povjerenjem i ljubavlju. Put koji vodi do jaslica počinje u našem vlastitom srcu.
Druga nedjelja Došašća donosi blagu, ali jasnu poruku: kada se srce priprema, Božja se blizina već osjeća. Svjetlo koje palimo samo je vanjski znak nutarnjeg svjetla koje smo pozvani rasplamsati.
Neka ova nedjelja bude poziv da ponovno izaberemo mir, da izaberemo dobro, da izaberemo Boga.
I dok plamen druge adventske svijeće titra na stolovima naših domova i u crkvama, neka njezina toplina uđe u svaku obitelj, u svaku ranu, u svaki umorni dio duše.
Advent je obećanje.
A druga nedjelja Došašća podsjetnik da je obećanje sve bliže ispunjenju.
Nema komentara:
Objavi komentar