Badnjak u Hercegovini je dan uoči Božića – to je tiha, sveta granica između svakodnevice i otajstva, između zemlje i neba. To je dan kada se domovi pripremaju, a srca smiruju i otvaraju dolasku Djeteta koje mijenja svijet.
Još u ranu zoru ljudi idu na zadnju zornicu u došašću. Čar Badnjaka u hercegovačkim se kućama osjeti poseban mir. Dom se još dotjeruje. Sve se radi s mjerom i poštovanjem, kao da se i zidovi pripremaju za veliki dolazak. U mnogim obiteljima posti se do polnoćke, a stol je skroman, ali blagoslovljen – sa sarmom, grahom, ribom ili uštipcima, ovisno o kraju i obiteljskoj tradiciji.
Središnji simbol Badnjaka u ruralnim područjima Hercegovine je badnjak – hrastovo ili cerovo drvo, koje se u suton unosi u kuću ili pali ispred doma. Najčešće ga unosi domaćin, uz znak križa i riječi blagoslova, dok se ukućani okupljaju u tišini. Vatra badnjaka simbol je svjetla koje pobjeđuje tamu, topline koja okuplja obitelj i vjere koja traje i u najtežim vremenima. Kako badnjak gori, tako se, vjeruje se, spaljuje sve loše iz protekle godine.
Posebno mjesto u hercegovačkom Badnjaku imaju slama i jaslice. U nekim krajevima slama se unosi u kuću i razastire po podu ili oko stola, podsjećajući na betlehemsku štalicu u kojoj se rodio Isus. Djeca se u slami igraju, kvocaju poput pilića, dok stariji s osmijehom promatraju – jer taj običaj simbolizira radost, plodnost i blagoslov doma. Jaslice se postavljaju s posebnom pažnjom, a maleni Isus često se stavlja tek nakon povratka s polnoćke.
Badnja večer u Hercegovini odiše tišinom i molitvom i božićnim pjesmama. Nakon večere obitelj se okuplja na zajedničku molitvu, često krunicu ili stare božićne pjesme, koja se prenosi s koljena na koljeno. U ponoć se ide na Svetu misu Polnoćku. Riječi su jednostavne, ali snažne, a glasovi pomalo drhte – ne od hladnoće, nego od trenutka.
Vrhunac Badnjaka je polnoćka. Put prema crkvi, kroz hladnu noć, uz svjetla lampiona i zvuk koraka po asfaltu, nogostoupu ili, u nekim krajevima, kamenu, ima gotovo hodočasnički karakter. Crkve u Hercegovini ispunjene su do posljednjeg mjesta, a pjesma „U se vrime godišta“ ili „Radujte se narodi“ snažno odzvanja, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost u jedno.
Badnjak u Hercegovini još uvijek je prožet duhovnošću. Nije buka, nego smisao. To je dan u kojem se čuva identitet, vjera i obitelj – unatoč svim nevoljama i vremenima. U hercegovačkom Badnjaku gori vatra koja ne grije samo tijelo, nego i dušu, podsjećajući da se najveća svjetlost rađa u skromnosti, tišini i ljubavi poput malenog Isusa.
Na dobro vam došao Badnji dan!
Nema komentara:
Objavi komentar