2. gardijska brigada HVO-a: 32 godine ponosa, žrtve i neizbrisive vojne ostavštine

Zbog svega što je učinila, zbog svoje žrtve, hrabrosti, ratničke izvrsnosti i postignuća, 2. gardijska brigada HVO-a zaslužuje trajno mjesto u povijesti – ne samo kao vojna postrojba, nego kao simbol otpora, slobode i dostojanstva hrvatskog naroda u BiH

U petak, je 12. prosinca, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za vitezove slobode hrvatskog naroda u 10.30 sati, te svečanom svetom misom za poginule i umrle branitelje u 11 sati u krugu Vojarne „Stanislav Baja Kraljević“, obilježena 32. obljetnica osnutka 2. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane. Nakon misnog slavlja, druženje je nastavljeno prigodnim domjenkom u mostarskom naselju Rodoč, piše Večernji list BiH.

Brigada je utemeljena 29. prosinca 1993. godine po zapovijedi pokojnog predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana. Nastala je kao jedna od četiriju gardijskih brigada HVO-a, sazdanih od najsposobnijih, najdiscipliniranijih i najiskusnijih vojnika. Temelj njezina formiranja činile su elitne jurišne postrojbe: Kažnjenička bojna, Bojna „Jure i Boban”, a krajem 1995. godine brigadi se priključuju i 60. gardijska bojna „Ludvig Pavlović“ te PPN „Gavran 2“.

Ratni put koji se uči u vojnim udžbenicima

Od 1994. do 1995. brigada sudjeluje u svim ključnim operacijama HVO-a i hrvatskih snaga: Tvigi ‘94., Cincar, Zima ‘94., Skok 1 i 2, Vrilo ‘95., Ljeto ‘95., Oluja (Kozjak), Maestral i Južni potez.

Kao udarna snaga Zbornog područja Mostar, brigada je imala organizaciju ravnu najmodernijim vojnim formacijama: tri pješačke bojne, oklopna bojna, topničko-raketni divizion, protuoklopni divizion, izvidnička satnija, logistička i satnija veze, bitnica PZO, vodovi ED i ABKO te zapovjedništvo brigade. Takva struktura omogućila joj je potpuno samostalno djelovanje na bojišnici, što su zapovjedništva HVO-a i hrvatskih snaga maksimalno koristila u svim taktičkim zadaćama.

Najveći ratni uspjesi brigada je ispisala na:

• Cincaru – zauzimanje Jarma, Tikve, Ristića vrha, Osječenice i Kurljaja;
• Zimi ‘94. – osvajanje masiva Male golije (1803 m);
• Ljetu ‘95. – u sklopu hrvatskih snaga ulazak i oslobađanje Glamoča;
• Oluji (Kozjak) – zauzimanje Alakova i Ivića vrha;
• Maestralu – zajedno sa Specijalnom policijom HR HB ulazak i oslobađanje Jajca;
• Južnom potezu – zauzimanje hidrocentrale Bočac.

Kroz brigadu je prošlo više od 5000 vojnika, dočasnika i časnika, a u borbama je poginulo 163 njezina pripadnika. Njihova imena zauvijek su uklesana u spomen-kapelici sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, u krugu Vojarne „Stanislav Baja Kraljević“.

Duh zajedništva i prepoznatljivi simboli

Upravo ta vojarna bila je stalna baza brigade, što je značajno pridonijelo njezinoj kompaktnosti, uigranosti i snazi. Brigadu su krasile izrazita disciplina, profesionalnost, snažno vodstvo, bogato ratno iskustvo i nepokolebljivo domoljublje. Imala je prepoznatljive simbole – barjak, grb i beretku boje pijeska – znak pripadnosti postrojbi čiji se glas daleko čuo.

NATO standard prije svih

Nakon Domovinskog rata, brigada ulazi u sastav 1. hrvatskog gardijskog zbora (1. HGZ) Vojske Federacije BiH. Bila je i prva brigada u Federaciji BiH koja je provela obuku s američkom vojnom tvrtkom MPRI, čime je donijela NATO standarde u bosanskohercegovačke vojne strukture.

Godine 2003. transformira se u 2. bojnu kombiniranih rodova 1. oklopne brigade, a Zakonom o obrani iz 2005. formira se 1. pješačka gardijska pukovnija OS BiH, sljednica HVO-a i time i 2. gardijske brigade. U istoj vojarni u Mostaru uskoro će biti smješten i središnji muzej HVO-a.

Zapovjednici koji su ostavili trag

Brigadom su u deset godina postojanja zapovijedala četvorica časnika:

1. Stanko Sopta – Baja (prvi i ratni zapovjednik)
2. Željko Ravić – Rafo
3. Josip Bevanda
4. Ivica Jerkić

Svi oni, zajedno s tisućama pripadnika brigade, ostavili su neizbrisiv trag u vojnoj povijesti hrvatskog naroda.

Zbog svega što je učinila, zbog svoje žrtve, hrabrosti, ratničke izvrsnosti i postignuća, 2. gardijska brigada HVO-a zaslužuje trajno mjesto u povijesti – ne samo kao vojna postrojba, nego kao simbol otpora, slobode i dostojanstva hrvatskog naroda u BiH.