Katolička Crkva danas se s posebnim poštovanjem spominje dvojice velikana hrvatske svetosti – svetog Nikole Tavelića, prvog kanoniziranog hrvatskog sveca i mučenika za Krista, te svetog Ivana Trogirskog, biskupa i zaštitnika grada Trogira, koji je u svoje vrijeme bio duhovni i moralni stup hrvatske države.
Sveti Nikola Tavelić – prvi hrvatski svetac i mučenik za Krista
O životu svetog Nikole Tavelića ne zna se mnogo, no ono što povijest bilježi dovoljno je da svjedoči o veličini njegove duše. Rođen oko 1340. godine u Šibeniku, potjecao je iz ugledne plemićke obitelji. Još kao mladić stupio je u franjevački red, gdje je po završetku studija i svećeničkog ređenja pokazao izniman žar u širenju vjere.
Njegova prva velika misijska postaja bila je Bosna, gdje je djelovao dvanaest godina među „raskolnicima i krivovjercima“, kako su tada nazivani bogumili. Njegovo djelovanje u tom teškom okruženju pokazalo je njegovu čvrstu vjeru, strpljivost i spremnost na žrtvu. Nakon misije u Bosni, Nikola odlazi u Svetu Zemlju, gdje se priključuje franjevačkoj zajednici na brdu Sionu u Jeruzalemu.
Franjevci su u Svetoj Zemlji tada bili dušobrižnici katolika, ali i skrbnici bolesnih, siromašnih i hodočasnika. Nikola se, uz pastoralni rad, hrabro posvetio propovijedanju Evanđelja i pokušajima obraćenja muslimana. Njegov zanos bio je neugasiv – i upravo ga je ta gorljivost dovela do mučeničke smrti 14. studenoga 1391. godine.
Zajedno s trojicom subraće, Nikola je na blagdan Kurban-bajrama otvoreno propovijedao Krista pred kadijom u Jeruzalemu. Zbog toga su svi bili mučeni, isječeni i spaljeni, a njihova tijela nisu sačuvana. Ipak, njihova imena i vjera postali su svjetionik Crkve.
Papa Lav XIII. proglasio je Nikolu Tavelića blaženim 1889., a Pavao VI. ga je 21. lipnja 1970. svečano kanonizirao kao prvog hrvatskog sveca.
Njegov lik i djelo i danas nadahnjuju hrvatski narod, osobito u Šibeniku, gdje se u svetištu sv. Frane čuvaju njegove relikvije – sandale svetog Nikole Tavelića.
Sveti Ivan Trogirski – biskup, učitelj i branitelj hrvatske države
Sveti Ivan Trogirski (Iohannes Traguriensis) bio je biskup, benediktinac i duhovni vođa hrvatskog naroda u prijelomnom razdoblju njegove povijesti. Rođen je oko 1034. godine u Rimu, a umro oko 1111. u Trogiru.
U mladosti je bio redovnik u benediktinskom samostanu u Osoru na otoku Cresu, poznat po strogom opsluživanju pravila i pokorničkom životu. Kao mlad, učen i pobožan čovjek, izabran je za biskupa Trogira oko 1064. godine, a biskupski red primio je od splitskog nadbiskupa Lovre.
Sv. Ivan Trogirski sudjelovao je u važnim crkvenim i državnim događajima svoga doba. Spominje se u ispravama kralja Zvonimira i Stjepana II., te je vjerojatno bio nazočan i Zvonimirovoj krunidbi. U razdoblju političkih previranja i slabljenja hrvatske države, sv. Ivan je pokazao hrabrost i domoljublje. Prema predaji, čudesno je obranio Zadar od ugarskih postrojbi kralja Kolomana, te se stoga s pravom naziva borcem za hrvatsku državu svoga vremena.
Pokopan je u trogirskoj katedrali, a njegovo štovanje ubrzo se proširilo cijelom Dalmacijom. Tijelo mu je preneseno u oltar sv. Kuzme i Damjana, a 14. studenoga postao je dan njegova blagdana i Dan grada Trogira.
Velika svečanost prijenosa moći održana je 4. svibnja 1681., događaj koji Trogirani i danas slave kao blagdan „Primišćenja“. Taj dan okuplja cijeli grad – puk i plemstvo – u zajedničkoj molitvi i zahvalnosti svom zaštitniku.
Štovanje sv. Ivana raširilo se i izvan Trogira – na Korčulu, Hvar, Šibenik, Zadar i Benevent – a njegov život i čuda zabilježeni su u brojnim rukopisima. Najzaslužniji za znanstveno proučavanje njegova života bio je povjesničar Ivan Lučić (Lucius), koji je već u 17. stoljeću istaknuo važnost ovog sveca za hrvatsku i crkvenu povijest.
Naslijeđe dvojice hrvatskih svetaca
Sveti Nikola Tavelić i Ivan Trogirski pripadaju različitim vremenima i okolnostima, ali ih povezuje jedno – nepokolebljiva vjera i ljubav prema hrvatskom narodu.
Nikola Tavelić svjedoči hrabrost mučenika, koji se ne boji umrijeti za Krista, dok Ivan Trogirski pokazuje mudrost pastira, koji u teškim vremenima vodi i brani svoj narod.
Danas, kad ih Crkva zajedno spominje, vjernici diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine sjećaju se njihovih života kao primjera vjernosti, žrtve i ljubavi prema Bogu i domovini.
Njihova imena, duboko utkana u hrvatsku povijest svetosti, i dalje nas pozivaju da, poput njih, budemo svjedoci vjere i čuvari dobra – u vremenu koje i samo traži hrabre kršćane.
U našoj župi Goranci imamo crkvu i župu posvećenu sv. Nikoli Taveliću na Raškoj Gori, a u blizini Mostara još na Buni, franjevački centar i Bratovština sv. Nikole Tavelića.
„Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.“ (Mt 5,10)
Nema komentara:
Objavi komentar