Potresi, ratovi, progonstva… Je li kraj svijeta bliže nego ikad?

Najveći kip Isusa Krista veći od 60 metara na brdu Sibeabe, Indonezija

Kako se približava kraj crkvene, odnosno liturgijske godine jer iduće nedjelje slavimo svetkovinu Krista Kralja, Crkva nas ponovno potiče na razmišljanje o bitnim stvarima – o smislu života, o odgovornosti pred Bogom i o kraju vremena. Sljedeće nedjelje slavimo svetkovinu Krista Kralja, posljednju svetkovinu u liturgijskoj godini, nakon čega započinje došašće i nova godina milosti, vrijeme pripreme za rođenje Spasitelja.

U ovom razdoblju Crkva posebno stavlja pred nas misao o svršetku svijeta i konačnom susretu s Kristom, koji će doći kao sudac živih i mrtvih. Taj nas susret ne bi trebao plašiti, nego potaknuti da živimo odgovorno, vjerno i ustrajno.

Dan Gospodnji – strah ili radost?

Prorok Malahija jasno govori o danu Gospodnjem. Za ohole i nepravedne taj će dan biti poput užarenog sunca koje spaljuje strnjiku. No za one koji se boje Gospodina, kaže prorok, „sunce pravde ogranuti će”. To znači da je Božji sud uvijek pravedan: uništava zlo, ali spašava one koji ostaju vjerni.

Pravi vjernici zato se ne boje svršetka svijeta. Za njih je to susret s Onim koga su ljubili i služili. Ali oni koji žive bez Boga, svjesni svojih grijeha, osjećaju strah – jer znaju da zlo nosi posljedice.

Upozorenje protiv lijenosti i lakovjernosti

U drugom čitanju apostol Pavao ukorava kršćane u Solunu koji su, misleći da uskoro dolazi kraj svijeta, prestali raditi. Uživali su u stečenom kao da nema sutra. Pavao im poručuje čuvenu rečenicu:
„Tko neće da radi, neka i ne jede!”

Kršćanski život nije bijeg od odgovornosti, nego požrtvovan trud, marljivost i poštenje. Lijenost i nerad Pavao izjednačava s krađom – jer onaj tko ne želi raditi, a ipak jede i živi od tuđeg truda, nepravedno koristi ono što nije zaslužio.

Takvi će, kaže prorok Malahija, na Božjem sudu „izgorjeti poput strnja”.

Isusov poziv na postojanost

Evanđelje po Luki upozorava da će prije konačnog Božjeg dolaska doći teški trenuci: ratovi, potresi, progoni, izdaje. No u tim riječima nalazi se i snažna poruka nade:

„Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Isus nas poziva na vjernost unatoč nevoljama. Spasenje nije stvar trenutka, već ustrajnog hoda, borbe i povjerenja.

Trka prema spasenju

Život je uspoređen s utrkom. Svi trčimo prema cilju – prema spasenju. Ali pobjeđuje samo onaj koji ustraje do kraja. Primjer trkača koji se na samom kraju utrke umorio, pa ga je drugi takmičar nesebično uzeo za ruku i pomogao mu prijeći cilj, snažna je slika kršćanskog života.

Nitko se ne spašava sam.
Potrebna nam je i vlastita ustrajnost i pomoć zajednice, prijatelja, obitelji.

Ne bojmo se neprijatelja – budimo potpora bližnjima

Isus nas uči da se ne bojimo progona ni neprijatelja vjere. Zlo uvijek ima svoj kraj. No postoji nešto od čega se trebamo čuvati – da ne posustanemo na pola puta, da ne stanemo pred ciljem.

Naša je zadaća pomagati jedni drugima, jer potpuna radost je samo ona koju dijelimo. U Kraljevstvu Božjem nitko ne uživa sam – radost je potpuna tek kad smo svi zajedno spašeni.

Svi trčimo istu utrku, ali samo oni koji ostanu vjerni Kristu do kraja, unatoč trpljenju, bit će spašeni.
Zato neka nas riječi Evanđelja ohrabre: ustrajmo, budimo postojani, pomažimo jedni drugima i živimo pravedno i odgovorno – jer cilj je vrijedan svake žrtve.