Prije petnaestak godina dvorište obitelji Jovanov u zrenjaninskom naselju Zeleno polje postalo je dom dvjema kozama. Naizgled skromna odluka, motivirana željom da mlađem sinu osiguraju zdravo kozje mlijeko zbog problema s bronhitisom, pretvorila se u priču o upornosti, radu i neočekivanom uspjehu. Danas Jovanovi imaju registrirano poljoprivredno gazdinstvo, a njihovo malo, ali vrijedno stado svakodnevno im pruža mlijeko koje prodaju svježe, kao surutku ili pretvoreno u kvalitetan domaći sir, piše Atvbl.rs.
„Počelo je od dvije koze, malo-pomalo povećavali smo broj, ali nismo slutili da će nam koze donijeti još jednu platu u kuću“, priča Goran Jovanov za Dnevnik. „Kozje mlijeko smo prodavali, supruga je počela da pravi sir, ali sve je to išlo nekako sporo do korone. Od korone, potražnja za mlijekom je eksplodirala i onda smo shvatili da ćemo se kozama ozbiljno baviti.“
Uviđajući interes kupaca i nove mogućnosti, Jovanovi su odlučili nabaviti koze rase alpina — poznate po izuzetnoj mliječnosti. Da bi se ozbiljnije uključili u tržište i ostvarili pravo na državne poticaje, morali su umatičiti stado. U tome su uspjeli, a od ove godine ostvaruju i subvencije, što je dodatno učvrstilo njihovu odluku da se potpuno posvete kozarstvu.
„Dao sam otkaz u firmi u kojoj sam bio zaposlen i sada su moj osnovni posao koze“, kaže Goran, dodajući da se bave isključivo mliječnim kozarstvom. Jariće prodaju desetak dana nakon jarenja, a time se u potpunosti fokusiraju na proizvodnju mlijeka i preradu.
Njihov trud brzo je prepoznat. Glas o zdravom mlijeku, surutki i domaćem siru proširio se Zrenjaninom i okolicom, pa Jovanovi danas nemaju nikakvih problema s plasmanom. Štoviše, ponekad nemaju dovoljno mlijeka da zadovolje potražnju.
„Razmišljamo o povećanju broja koza u stadu. Uskoro ćemo instalirati muzište, jer koze sada muzemo ručno. Kad povećamo stado, morat ćemo da ih izmjestimo iz današnjeg prostora. To su nam planovi“, objašnjava Goran.
Briga o kozama zahtijeva posvećenost tokom cijelog dana. Hrane se i muzu dva puta dnevno, redovno se čisti štala, a preko ljeta se priprema hrana za hladnije dane. Ipak, Goran kaže da mu ništa nije teško.
„Sve što radim, radim s velikim zadovoljstvom. Koze su divne životinje — mazne, pitome, pametne… Oko koza imam veliku pomoć supruge i jako mi je drago što smo nas dvoje uspjeli u svom naumu.“
Dvorište porodice Jovanov pravo je malo životinjsko carstvo. Uz stado koza tu su i koke i pijetlovi rase banatski gološijan, mutave patke koje se bezbrižno druže sa kozama, a sve zajedno čuvaju i nadziru banatski pulini — posebna Goranova strast.
Porodična atmosfera i zajednički rad samo dodatno jačaju ovaj mali obiteljski biznis. „Najviše oko koza radimo supruga i ja. Kad zatreba, uskoče i sinovi. Oni su, ipak, češće konzumenti mliječnih proizvoda. Bave se rukometom i kad se vrate sa treninga, najviše vole da popiju šolju-dvije svježeg mlijeka“, priča Goran kroz osmijeh.
Od dvije koze koje su u dvorište stigle iz zdravstvene potrebe do danas, kada kozarstvo postaje njihov glavni izvor prihoda, Jovanovi pokazuju da se uz trud, ljubav i vjeru u posao — i u skromnom dvorištu može stvoriti uspješna priča.
Nema komentara:
Objavi komentar