Snimka koja je trebala ostati privatna. Povjerenje koje se pretvorilo u sram i strah. Sve češće upravo tako počinju priče žrtava osvetničke pornografije – zlouporabe snimke spolno eksplicitnoga sadržaja, suvremenog oblika nasilja koji se širi društvenim mrežama i platformama za razmjenu sadržaja. Objavljivanje intimnih snimki bez pristanka druge osobe postalo je alat za ponižavanje, ucjenu i osvetu, a tek od kolovoza 2025. godine Kazneni zakon Federacije BiH prepoznaje ovu praksu kao kazneno djelo i pruža žrtvama zakonsku zaštitu koju dosad nisu imale, piše Jabuka.tv.
Do kolovoza 2025. – žrtve bez zaštite
Do nedavnih izmjena zakona, u Bosni i Hercegovini nije bilo kaznenog djela koje bi obuhvatilo zlouporabu privatnih snimki. Drugim riječima, ako bi netko bez pristanka objavio intimnu snimku svog partnera, kaznena odgovornost nije postojala. Žrtve su ostajale same, suočene s poniženjem, osudom i digitalnim nasiljem, bez mogućnosti da počinitelj odgovara pred zakonom.
Kazneno djelo “Zlouporaba snimke spolno eksplicitnoga sadržaja”
Novi zakon jasno definira da kazneno djelo postoji ako netko snimku spolno eksplicitnoga sadržaja učini dostupnom trećoj osobi bez pristanka snimane osobe – čak i ako je snimka nastala uz obostrani pristanak, ali za osobnu uporabu.
Posebno težak oblik kaznenog djela jest onaj kada je snimka dostupna većem broju osoba. Za takve slučajeve predviđena je kazna zatvora do pet godina. Ako se na snimkama nalazi dijete, kazna iznosi od jedne do osam godina zatvora, a kazneno se odgovara i za samo posjedovanje dječje pornografije.
Kako objašnjava tužitelj Županijskog tužiteljstva Županije Zapadnohercegovačke Josip Aničić, kazneno djelo čini onaj tko zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe intimnu snimku učini dostupnom drugima, čime se izravno povrjeđuje privatnost žrtve.
Umjetna inteligencija – novi izazov za zakonodavstvo
Zakon također prepoznaje i izazove koje donosi razvoj umjetne inteligencije. Kaznit će se i osoba koja izradi lažnu ili preinačenu snimku spolno eksplicitnoga sadržaja i uporabi je kao stvarnu, što postaje sve učestaliji oblik digitalnog nasilja putem “deepfake” tehnologija.
Što žrtva može učiniti?
Kada žrtva otkrije da su njezine snimke objavljene, prvi korak jest odmah prijaviti slučaj policiji ili tužiteljstvu.
– Pogrešno je samostalno istraživati i prikupljati dokaze, upozorava Aničić. Takvi dokazi često budu proglašeni nezakonitima, što može dovesti do oslobađanja počinitelja.
Žrtva bi trebala sačuvati sve URL adrese i snimke zaslona (screenshotove), ali ne tražiti odmah uklanjanje snimki s interneta prije nego što policija osigura dokaze.
– Ako se snimke uklone prerano, gubimo ključne dokaze, a počinitelj ih može ponovno objaviti na drugoj stranici, dodaje Aničić.
Psihološka i pravna podrška
Žrtve imaju pravo na psihološku podršku u Centrima za socijalni rad te u nevladinim organizacijama koje pružaju besplatno savjetovanje i pravnu pomoć. Takva podrška pomaže žrtvama da se nose s posljedicama sramoćenja, stresa i gubitka povjerenja, koje su gotovo uvijek prisutne kod ovakvih slučajeva.
Edukacija djece, mladih i odraslih o digitalnoj sigurnosti i zaštiti privatnosti od iznimne je važnosti.
– Djeca trebaju znati kako zaštititi svoje osobne podatke, prepoznati prijetnje i razumjeti kako njihovo ponašanje na internetu može utjecati na druge, naglašava Aničić.
Prijavom nasilja pokazujete snagu
Za kraj, Aničić poručuje svima koji se osjećaju bespomoćno ili se boje prijaviti digitalno nasilje:
– Prijavljivanjem pokazujete snagu i štitite sebe, ali i druge. Nitko nema pravo ugrožavati vašu privatnost i dostojanstvo. Pomoć i podrška uvijek postoje.
Poruka zakona je jasna: digitalni prostor nije izvan zakona, a zlouporaba povjerenja i intimnosti sada ima i zakonske posljedice. Kaznena odgovornost počinitelja ne briše bol žrtve, ali daje nadu da nijedna osoba više neće morati šutjeti zbog tuđe osvete.
Nema komentara:
Objavi komentar