Grad na Neretvi danas se, na spomendan sv. Martina, prisjeća jedne od najmračnijih strana svog ratnog iskustva: 31. godišnjice ubojstva dviju djevojčica, Antonije Sesar i Danijele Vidović, koje su poginule kod mostarske Katedrale.
Na današnji dan 1994. godine, neprijateljska granata pala je kod Katedrale, odnoseći živote dviju četrnaestogodišnjih djevojčica koje su taj dan, poput svojih vršnjaka, željele biti na satu vjeronauka. Granata je pala s donje strane čvrstog prolaza između katedrale i župnog ureda. Dok su se dječaci koji su se igrali s gornje strane prolaza spasili, Antonija i Danijela bile su pogođene gelerima dok su se sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo osmog razreda.
Osim njih, još osam djece je ranjeno, lakše ili teže, a župnik don Tomislav Majić i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se kako bi pružili prvu pomoć ranjenima i smirili prestravljene učenike.
Te večeri, unatoč nastojanjima prisutnih, Antonija Sesar i Danijela Vidović su preminule, ostavivši trajni trag boli i tuge vjernicima.
Ovaj tragični događaj simbol je bezumnosti i strahote rata, ali i nemoći institucija: oni koji su ispalili smrtonosnu granatu nikada nisu izvedeni pred sud, ostavljajući otvorena pitanja pravde za nevin život.
I danas, ispod mostarske Katedrale stoji ploča s natpisom u spomen na ovaj tragični događaj, podsjećajući prolaznike i vjernike na nevine žrtve i važnost mira.
Mostarci i danas u tišini odaju počast ovim djevojčicama, podsjećajući se na važnost mira i sjećanja na nevine žrtve rata.
Nema komentara:
Objavi komentar