Kad sam napunila šezdeset: pet pravila koja spašavaju život

Kad sam napunila šezdeset godina, pogledala sam svoj život i pomislila: „Pa dobro, stigla sam skoro do zadnje dionice.” 

I znate što? Mnoge stvari u koje sam godinama vjerovala pokazale su se običnom iluzijom.

Djeca? Imaju svoj život.
Zdravlje? Nestaje brže nego voda iz probušenog lonca.
Država? Samo brojke u vijestima i obećanja bez pokrića.

Starost nema milosti. Ona pogađa u ono najosjetljivije – u naše nade. I zato sam morala donijeti neke zaključke. Teške, gorke, ali istinite. One koje spašavaju život.

Djeca ne štite od samoće

Godinama sam si ponavljala: „Odgojit ću djecu, i starost će biti mirna. Bit će blizu, pomoći će.”
Zvuči lijepo, zar ne?
Samo što stvarni život izgleda drukčije.

Djeca imaju svoj svijet – posao, račune, kredite, svoju djecu. A ti čekaš poziv kao blagdan. Telefon šuti tjednima, a onda napokon stigne kratko: „Bok, mama. Sve je dobro.”
Sretna si, ali praznina ne nestaje.

Shvatila sam jedno: djeca su radost, ali nisu osiguranje protiv samoće.

Zdravlje nije dano zauvijek

Nekad bih se spakirala za pet minuta i otišla bilo kamo. Danas me već sama pomisao na put umara.
Zdravlje nije pozadina života – ono je glavni kapital, jedini koji se ne može posuditi. Kad ga izgubiš, shvatiš da su sve druge brige bile smiješne.

Mirovina i država

Tu, mislim, ne treba mnogo objašnjavati.
Mirovina je više šala nego dostojanstven život. Ako računaš da će te država zaštititi – kopaš si jamu.
Godinama sam vjerovala: „Država me sigurno neće ostaviti.”
Ostavit će. I to prije nego misliš.
Mirovina jedva pokrije stanarinu i lijekove. Sve ostalo moraš sama.

Pet čvrstih životnih pravila

Kad su se stari oslonci raspali, morala sam pronaći nove. Tako je nastao moj vlastiti skup pravila. Ne o bajkama, nego o stvarnom životu.

1. Novac je sigurniji od djece.

Ne ljutite se – to je istina. Djeca su ljubav, ali nisu mirovinski fond.
Zaključak: štedite. Mislite na sebe. Imate svoju zalihu, makar malu. Ona znači slobodu.

2. Zdravlje je tvoj najvažniji posao.

Sve ostalo gubi smisao ako nemaš snage ustati iz kreveta.
Jutarnja gimnastika, šetnja, bazen, manje šećera i soli – banalno? Da. Učinkovito? Vrlo.

3. Nauči uživati sama.

Očekivanje je neprijatelj broj jedan. Očekuješ poziv, pažnju, poklon – i sve češće se razočaraš.
Sreću treba stvarati vlastitim rukama: dobra knjiga, omiljena glazba, mirisna kava.
Sposobnost da uživaš u vlastitom društvu štiti te od tuge.

4. Starost nije razlog za bespomoćnost.

Vidim ljude svojih godina koji su se pretvorili u vječne prigovarače: „Boli”, „Pomozite”, „Svi su krivi.”
A onda se čude što ih i najbliži počinju izbjegavati.
Slabost ne izaziva suosjećanje – izaziva odbojnost.
Dostojanstvo je ono što čuva poštovanje

5. Ostavi prošlost i živi ovdje i sada.

Najveća zamka starosti je stalno „nekad je bilo”.
Ali „nekad” se više ne vraća.
Učim živjeti danas. Ne čekam da život opet bude kao osamdesetih – jer neće biti.
Drugačiji je, ali još uvijek vrijedan.

Sloboda i snaga su u tvojim rukama

Starost je ispit koji nitko neće položiti umjesto tebe.
Možeš prihvatiti život takav kakav jest i izgraditi ga po novim pravilima.
Ili možeš sjediti na kauču, žaliti se i čekati da te netko spasi.

A istina je jednostavna: nitko neće doći.
Zato moraš biti oslonac sama sebi.

(Nepoznat autor)