Dvije katedrale – dva simbola vjere koje ruše sve rekorde

Lijevo: Katedrala Sagrada Familia (Sveta Obitelj), u Barceloni, Španjolska.
Desno: Katedrala Spasenja naroda u Bukureštu, Rumunjska

U Europi su se ovih dana dogodila dva događaja od iznimne važnosti za kršćanstvo – Rumunjska pravoslavna Crkva svečano je posvetila najveću pravoslavnu katedralu na svijetu, a u Barceloni je Bazilika Sagrada Família postala crkva s najvišim tornjem (zvonikom) na Zemlji. Iako različite po stilu, tradiciji i vremenu gradnje, obje građevine svjedoče o neprolaznoj ljudskoj čežnji da se nebo dotakne vjerom i ljepotom.

Bukurešt: Katedrala Spasenja naroda – novi duhovni orijentir Rumunjske

U srcu rumunjskoga glavnog grada 26. listopada svečano je posvećena Katedrala Spasenja naroda, nova patrijarhalna crkva posvećena Kristovu Uzašašću. Na svečanosti su sudjelovali patrijarh Daniel i ekumenski patrijarh Bartolomej I., a Katoličku Crkvu predstavljali su apostolski nuncij nadbiskup Giampiero Gloder te nadbiskup Aurel Percă.

Katedrala, koja se uzdiže do 127 metara, najveća je pravoslavna crkva na svijetu i novo duhovno središte Rumunjske. Njezina posveta poklopila se s 140. obljetnicom autokefalnosti i 100. obljetnicom uzdignuća Rumunjske pravoslavne Crkve na patrijarhalnu čast.

Iako je gradnja započela 2010. godine, ideja o nacionalnoj katedrali rodila se još u 19. stoljeću, ali su ratovi, političke promjene i desetljeća komunizma odgađali njezinu realizaciju. Danas se ova monumentalna građevina prostire na 55 tisuća četvornih metara, s interijerom ukrašenim 25 tisuća kvadrata venecijanskih mozaika, 27 brončanih vrata i sedam zvona ukupne težine 33 tone – među kojima i najveće crkveno zvono u Europi.

Uoči posvete, u katedralu su svečano unesene moći svetog Andrije apostola, dar rimokatoličkog nadbiskupa iz Amalfija. Patrijarh Daniel tom je prigodom poručio:

„Sveti Andrija nas poziva da čuvamo apostolsku vjeru, da je prenosimo i da se radujemo zajedništvu svetih.“

Katedrala nosi i snažnu ekumensku poruku. Među najvećim dobročiniteljima gradnje bio je sveti papa Ivan Pavao II., koji je tijekom povijesnog posjeta Rumunjskoj 1999. godine donirao 200 tisuća američkih dolara za buduću katedralu. Sredstvima su kupljena zvona koja i danas odjekuju Bukureštom. Patrijarh Daniel nazvao je papu „jednim od glavnih dobročinitelja katedrale“, istaknuvši da zvona „u pravoslavnoj i katoličkoj tradiciji predstavljaju Božji glas koji poziva na molitvu i zajedništvo“.

Dvadeset godina kasnije, 2019., u toj istoj katedrali papa Franjo molio je „Oče naš“ s pravoslavnim vjernicima, poručivši:

„Riječ ‘Oče’ ne postoji bez riječi ‘naš’. U njoj leži tajna našega bratstva i zajedništva.“ 

Barcelona: Sagrada Família – najviši toranj (zvonik) na svijetu

Dok se u Bukureštu rodila nova crkva, u Barceloni je već stoljetno gradilište Bazilike Sagrada Família doseglo novu povijesnu prekretnicu. Postavljanjem donjeg dijela velikog križa na središnji Kristov toranj, crkva je dosegla visinu od 162,91 metar, čime je nadmašila katedralu u Ulmu u Njemačkoj i postala najviša crkva na svijetu.

Križ, dug 7,25 metara i težak 24 tone, bit će dovršen 2026. godine – na stotu obljetnicu smrti velikog arhitekta Antonija Gaudíja. Ukupna visina tornja tada će iznositi 172,5 metara, što simbolično predstavlja visinu planine koja se uzdiže prema nebu.

Gaudí je Sagradu Famíliu smatrao „životnim djelom koje se ne gradi samo od kamena, nego od molitve“. Gradnja je započela još 1882. godine, a on je na njoj radio više od 40 godina sve do svoje smrti 1926. godine. Danas se njegova vizija nastavlja s istom vjerom i nadom, uz milijune hodočasnika koji svake godine posjećuju ovu baziliku – simbol Barcelone i svjetske sakralne umjetnosti.

Završetak cijele crkve predviđen je tijekom 2030-ih godina, a uz arhitektonsku i umjetničku dimenziju, Gaudíjevo djelo ima i duhovnu dubinu: njegov proces beatifikacije u tijeku je od 2000. godine.

Vjera koja se uzdiže iznad kamenja

Katedrala Spasenja naroda i Bazilika Sagrada Família dva su svjetionika kršćanske Europe – istočne i zapadne, pravoslavne i katoličke. U njihovim toranjima i mozaicima, u njihovim zvonima i križevima, odzvanja ista poruka: čovjek je stvoren da teži nebu.

Jedna katedrala nastala je nakon stoljeća progona i komunizma, druga traje već više od stoljeća kao živi spomenik umjetnosti i vjere. No obje u sebi nose ono što Gaudí naziva „moljenjem u kamenu“, a sveti papa Ivan Pavao II. „glasom koji poziva na zajedništvo“.

U vremenu kada svijet često zaboravlja svoje duhovne temelje, te dvije građevine stoje kao svjedočanstvo da vjera nije prošlost, nego budućnost koja se gradi – katkad sporo, ali uvijek prema nebu.