Sveti Franjo Asiški – siromašak koji je postao veliki svetac

 

Danas Crkva slavi jednoga od najvećih svetaca u povijesti – svetoga Franju Asiškoga, utemeljitelja franjevačkog reda i neumornog svjedoka evanđeoskog siromaštva. Njegov život i smrt ostavili su neizbrisiv trag u povijesti Crkve i svijeta.

Posljednji dani u Porcijunkuli

Sveti Franjo preminuo je u subotu navečer, 3. listopada 1226. godine, u Porcijunkuli, malenoj crkvici podno Asiza koja je postala srce franjevačke duhovnosti. Dvije godine prije smrti započeo je svoje posljednje putovanje – potpuno suobličenje Kristu, koje je dobilo i tjelesni izraz u svetim ranama, stigmatima. Položen na golo tlo, umro je pjevajući 141. psalam, a njegov biograf Toma Čelanski zapisao je: „Smrt je primio pjevajući.“

Oporuka i svjedočanstvo pokore

Nedugo prije smrti Franjo je napisao svoju oporuku. Počeo ju je riječima: „Ovako je Bog nadahnuo mene, brata Franju, da živim pokajničkim životom.“ Za njega je čitav njegov život bio pokora i predanje Bogu. Njegovi posljednji dani jasno su svjedočili to isto – trpio je velike fizičke boli, njegovo je tijelo bilo nagrđeno i ukočeno, a u duhu ga je boljelo što braća nisu u potpunosti slijedila njegovu viziju Reda.

Smrt nalik Gospodinovoj

Franjo se nije vezao ni za što zemaljsko, pa je i umro slično kao Krist na križu, osjećajući napuštenost, ali i predajući se potpuno Ocu. Za svijet to je izgledalo kao strašan kraj, no za Franju i njegovu braću to je bio prijelaz u vječni život. Njegovo lice, izobličeno bolima, nakon smrti zasjalo je bijelom, radosnom ljepotom, a ukočeno tijelo postalo je meko i spokojno.

Stigme – pečat Kristove ljubavi

U trenutku smrti na njegovu su tijelu svi mogli jasno vidjeti stigme – pet rana Gospodinovih, koje je Franjo nosio posljednje godine života. Taj znak Božje blizine preobrazio je tugu i očaj njegovih subraće u radost. Shvatili su da Franjo nije samo pretrpio križ, nego ga je u ljubavi i s radošću nosio do kraja.

Radost u Gospodinu

Smrt svetoga Franje postala je navještaj Božje pobjede nad grijehom i smrću. Njegov život i smrt pokazali su da nasljedovanje Krista nije put žalosti, nego radosti – radosti što se može živjeti i umrijeti dostojno Gospodina.

Sveti Franjo Asiški ostaje trajna inspiracija kršćanima i cijelome svijetu: siromašak koji je ljubio Boga i sva stvorenja, čovjek koji je u poniznosti postao velik i koji nas i danas poziva na jednostavnost, mir i ljubav.