Unatoč zakonskim odredbama koje prosjačenje tretiraju kao prekršaj i predviđaju novčane kazne, Mostar se i dalje suočava s ozbiljnim problemom, osobito tijekom turističke sezone. Posebno zabrinjava činjenica da među prosjacima ima mnogo djece koja bi trebala biti u školskim klupama, a ne na ulici.
Građani, iz sažaljenja ili navike, često daju novac, ne shvaćajući da na taj način nesvjesno potiču praksu koja može uključivati i iskorištavanje maloljetnika. Prema podacima Policijske uprave Mostar, u prvih šest mjeseci ove godine izdano je 21 prekršajni nalog zbog prosjačenja. U velikom broju slučajeva osobe koje prosjače nemaju osobne dokumente, što dodatno otežava policijsko postupanje. Maloljetnici se obično prosljeđuju Centru za socijalni rad, ali bez prihvatnog centra njihova dugoročna zaštita ostaje neostvariva.
Iako građani imaju mogućnost prijaviti prosjačenje, to se rijetko događa. Prosjačenje nije kazneno djelo nego prekršaj protiv javnog reda i mira, pa su kazne blage i u praksi se rijetko provode. Djeca tako i dalje svakodnevno borave na ulici, izložena različitim oblicima ugroze, dok sustavna rješenja izostaju.
Uz prosjačenje, sve češće se bilježe i slučajevi džeparenja, posebice tijekom ljeta kada grad posjećuju brojni turisti. Krađe novca i dokumenata dodatno narušavaju sigurnost i imidž Mostara kao turističke destinacije.
Prema važećim propisima, kazna za prosjačenje iznosi 100 KM, dok se za navođenje druge osobe na prosjačenje izriče kazna od 500 KM. Međutim, velik broj tih kazni nikada ne bude naplaćen. Stručnjaci upozoravaju da bi rješenje moglo biti u strožem nadzoru, boljoj koordinaciji institucija i mogućem uvođenju odgovornosti i za one koji novcem podupiru prosjačenje, osobito kada su u pitanju djeca.
Dok se konkretne mjere ne poduzmu, prosjačenje će ostati svakodnevni prizor na mostarskim ulicama — i rana na savjesti društva koje prečesto okreće glavu od problema koji se ne može ignorirati.









Nema komentara:
Objavi komentar