Postoji jedna istina koju svaka majka nosi u srcu, a rijetko izgovori naglas: djeca svojim roditeljima ništa ne duguju.
Od trenutka kada je osjetila da u njoj kuca još jedno srce, majka je odlučila. Odabrala je ljubav, predanost i život za to malo biće. Nije to bila obveza, niti teret, nego dar. Najveći koji joj je život podario.
Noći bez sna, dani puni brige, suze i smijeh pomiješani u istu svakodnevicu – sve to majka nikada ne računa kao dug. Dok će drugi govoriti o žrtvi, ona će šutjeti i znati da je to bio izbor. Izbor srca.
Kada dijete odraste, kad mu život otvori nova vrata i odvede ga na vlastiti put, majka želi samo jedno: da ode slobodno. Da ne nosi sa sobom osjećaj krivnje. Da ne misli kako mora vratiti godine, vrijeme ili snove koje je ona utkala u njegovo odrastanje.
Sve što je dala, dala bi opet. I još tisuću puta.
„Jedino što želim,“ šapće majka u mislima, „jest da budeš sretan. Da živiš intenzivno, da voliš bez straha i da trčiš prema svojim snovima. A kada se sjetiš mene, neka to bude nježnost, a ne teret.“
Jer majčinstvo nije ugovor. Nije račun koji se ispostavlja. Majčinstvo je bezuvjetna ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
I kada dođe dan u kojem dijete gleda u majčine bore, u njenu sijedu kosu i umorne ruke, neka zna – ona je svoje proživjela. Njegov je red da živi svoje.
Sve drugo, bilo je i ostalo – dar.
Nema komentara:
Objavi komentar