Kurajice, Prdalice, Budalice dično nose svoje osobne karte baš kao i Kukeci, Ježeci, Stekleci, Gnjidovci… Mladi Zlikovac ženi Lešinu, a Dangubić Radovićku. Sve je moguće u zemlji koja se, prema istraživanjima i zapisima, s pravom može nazvati europskim prvakom u smiješnim prezimenima.
Čovjek prezime ne bira. Tek što prvi put udahne, već mu ga upisuju u dokumente. Raslo je s nama, učili su nas da ga ponosno izgovaramo, a i kad nam se nije sviđalo – ono je bilo naše. Po njemu su nas prepoznavali, karakterizirali i u društvu određivali. Ako ste žena, mogli ste ga promijeniti udajom, no mnogi su ga nosili cijeli život – iako je znalo biti predmet podsmijeha.
Kako nastaju prezimena
Risto Miličević (1922.–2012.), autor kapitalnog djela Hercegovačka prezimena, najpotpunije je obradio porijeklo obitelji iz Hercegovine, uključujući i fenomen neobičnih ili šaljivih prezimena. Domagoj Vidović, doktor onomastike, znanosti koja proučava imena, naglašava da postoje četiri glavna izvora nastanka prezimena: osobna imena, nadimci, zanimanja i porijeklo.
U Hercegovini i Dalmatinskoj zagori posebno su izražena prezimena nastala od nadimaka: Motika, Guzina, Lešina, Koljibaba, Mučibabić, Čorluka... Prezimena su se među narodima Bosne i Hercegovine uvela tek krajem 17. i početkom 18. stoljeća.
Životinje, jelo, predmeti i – nadimci
Velik broj prezimena vezan je uz životinje: Kenjčević, Bubica, Ćuk, Guska, Miš, Mrav, Ovčica, Patak, Pelikan, Šaran, Guja, Zvijer… Druga su nastala po nadimku predaka: Duda, Cigo, Vreća, Kotlo, Oborina, ali i ona nepristojna koja su ljudi često mijenjali – Sprčić, Guzin, Šupčić, Pičuga, Drkenda, Kuraja, Prce, Prkačin...
Narod se tim prezimenima i šalio, pa je tako zapisano:
- „Oj, Pičeta ime dično“,
- „Mirko Raguž uzo Maru Zaguž“,
- „Pazi Guzina da ti ne izgori prezime“.
U Hercegovini su „nevremena“ znali opisivati prezimenima: Sjevalo, Puhalo, Padalo.
Neka prezimena nastala su prema zanimanjima – Medar, Čoban, Svinjar. Druga su inspirirana hranom – Mlaćenica, Kiseljica, Kupuslija, Oblizalo. Ima i onih po alatima i predmetima – Lula, Stolica, Sjekirica, Opanak, Lonac. Pojedina pak otkrivaju „opise“ predaka – Ždero, Bitanga, Dangubić, Ljuta, Lažetić, Zlikovac, Šteta, Trutina, Zlomislić.
Prezimena kao ogledalo duha
Vidović ističe da prezimena više govore o onome tko ih je nadjenuo, nego o samom nositelju. Nadimci se rijetko daju sami sebi – obično ih smišlja netko drugi, nerijetko u šali ili ironiji. „Koljibaba“ može označavati upravo mirnu osobu, a „Mrvica“ može biti dvometraš od 120 kila. Balkanski duh ruganja i dosjetke pretočen je u sam identitet ljudi.
Hrvatska i šire regije također bogate prezimenima
Neobična prezimena nisu samo hercegovačka posebnost. U Hrvatskoj su poznate Bitange i Lešine u Imotskoj krajini, Oblizala i Smrdelji oko Dubrovnika, a u Konavlima su zabilježeni čak i – Penisovići. Povijesni zapisi spominju i osebujna osobna imena: Brzizec, Munikoza, Pratež, Vatavuk, Vrtiprah.
Miličević je u svom radu popisao više od 2.500 prezimena, dajući im objašnjenje i otkrivajući njihovo podrijetlo. Time je sačuvao bogatstvo jezične i kulturne baštine koje svjedoči o humoru, dosjetljivosti i originalnosti naroda.
Nema komentara:
Objavi komentar