Dvostruki standardi: Od nacizma se ograđujemo, od komunizma ne

U Europskom parlamentu nedavno je izglasana rezolucija kojom se Sloveniju potiče na očuvanje sjećanja na žrtve komunističkog režima, daljnje otkrivanje grobnica i istraživanje arhiva jugoslavenskih tajnih službi. Dokument ističe važnost suočavanja s prošlošću te podsjeća da su mnogi odgovorni za poslijeratne zločine ostali nekažnjeni, piše Narod.hr.

Ova rezolucija dolazi u kontekstu sve većeg naglaska na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava 23. kolovoza – na godišnjicu zloglasnog pakta Molotov-Ribbentrop iz 1939., kojim su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez dogovorili podjelu Istočne Europe.

No, unatoč brojnim europskim deklaracijama, rezolucijama i zakonima koji osuđuju sve totalitarizme – nacizam, fašizam i komunizam – odnos prema komunističkom nasljeđu i dalje je neravnomjeran širom Europe. Dok se gotovo svi jasno ograđuju od fašističkih i nacističkih ideologija, odnos prema komunističkoj ostavštini često je mnogo ambivalentniji – osobito u državama poput Hrvatske.

Slovenija pokazuje političku volju – a Hrvatska?

U slovenskom slučaju, rezolucija Europskog parlamenta jasno poziva na istraživanje zločina komunističkog režima, otvaranje arhiva UDBA-e i KOS-a, te postavljanje spomenika u čast nevino stradalima. Također se podsjeća da je dio zločina, uključujući masovne egzekucije nakon Drugog svjetskog rata, i dalje prekriven velom šutnje.

Nasuprot tome, Hrvatska, iako je još 2006. godine donijela Deklaraciju o osudi komunističkih zločina, nije poduzela konkretne korake u smislu institucionalne lustracije, otvaranja arhiva ili sustavnog obrazovanja mladih o represiji pod komunističkim režimom.

Tko je proveo lustraciju, a tko nije?

Lustraciju su najtemeljitije provele Češka, Poljska, Mađarska i Njemačka, gdje su bivši dužnosnici komunističkih partija i službi sigurnosti isključeni iz ključnih javnih funkcija. Baltičke države imale su dodatni izazov jer je KGB povukao većinu kompromitirajućih dokumenata prije osamostaljenja.

U suprotnom taboru nalaze se Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, gdje lustracija nikada nije provedena, a često ni ozbiljno razmatrana. Rumunjska je pokušala parcijalnu lustraciju, dok su Slovenija i Makedonija poduzele ograničene korake.

U zemljama koje su provele lustraciju, komunistički simboli su zabranjeni – u Mađarskoj od 2004., Litvi i Latviji od 2008., a u Poljskoj od 2009. Ukrajina je 2015. godine zakonski zabranila i nacističku i komunističku simboliku.

Deklaracije i dokumenti: europski standard sjećanja

Pored slovenske rezolucije, Europski parlament i druge europske institucije tijekom godina usvojile su niz dokumenata koji pozivaju na ujednačeno sjećanje na zločine svih totalitarnih režima:

• Praška deklaracija (2008.), na inicijativu Vaclava Havela, predložila je 23. kolovoza kao dan europskog sjećanja.
• Rezolucija EP-a o savjesti i totalitarizmu (2009.) traži osudu svih totalitarizama bez iznimke.
• Deklaracija Vilniusa (2009.) i rezolucije estonskog parlamenta pozivaju na europsku solidarnost u pamćenju.
• Poljski Sejm (2009.) donosi deklaraciju povodom 70. obljetnice početka Drugog svjetskog rata i tzv. Katinsku rezoluciju.
• Rezolucija 1481 (Vijeće Europe, 2006.) poziva na osudu i demontažu komunističkog nasljeđa.

Hrvatska deklarativno osudila komunizam, ali bez sustavne provedbe

Hrvatska je 2006. donijela Deklaraciju o osudi zločina komunizma (NN 76/2006), u kojoj se priznaje da je komunistički režim sustavno kršio ljudska prava i počinio brojne zločine. U njoj se izražava zabrinutost zbog toga što su neki ljudi povezani s tim režimom nastavili raditi u državnoj upravi i nevladinom sektoru.

Međutim, 19 godina kasnije, ne samo da nije provedena lustracija, nego je i samo sjećanje na komunističke žrtve često politizirano, marginalizirano ili prepušteno lokalnim inicijativama i civilnom društvu.

Slovenska rezolucija pokazuje da unutar Europske unije još postoji interes za sustavno suočavanje s komunističkom prošlošću. Europski standard jasno nalaže ravnotežu u osudi svih totalitarnih režima, bez relativizacije.

Za Hrvatsku, to je prilika da konačno učini iskorak – ne samo deklarativno, nego i zakonski, obrazovno i institucionalno. Otvaranje arhiva, uklanjanje dvostrukih mjerila i uvođenje kulture sjećanja u obrazovni sustav bili bi koraci prema stvarnoj demokratskoj zrelosti.

Jer, kako je jednom rekao češki pisac Milan Kundera: "Borba čovjeka protiv moći jest borba pamćenja protiv zaborava."