Prema prijedlogu novog pravilnika o dopunskom radu liječnika, koji je predstavljen prošloga tjedna na konferenciji MedMed 2025. u Grožnjanu, Ministarstvo zdravstva uvodi strože kriterije za paralelni rad liječnika u javnom i privatnom sektoru. Novi dokument donosi niz mjera koje bi trebale povećati transparentnost, učinkovitost i zaštitu javnog zdravstvenog sustava.
Glavna novost pravilnika odnosi se na listu čekanja u matičnim ustanovama: ako je čekanje na određeni postupak dulje od 150 dana, dopusnica za dopunski rad neće se izdavati. Kriteriji su bodovno razrađeni – što je lista čekanja dulja, to je više negativnih bodova, a prag za odbijanje postavljen je na spomenutih 150 dana. Cilj Ministarstva je prosječno čekanje na zdravstvene usluge smanjiti na manje od 30 dana.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić istaknula je da javno zdravstvo nije samo proračunska stavka, nego javno dobro koje mora biti sustavno i odgovorno upravljano. Novi pravilnik stoga uvodi i druge zahtjeve: dopusnica za rad u privatnom sektoru vrijedit će najviše godinu dana i odnosit će se isključivo na jednu ustanovu, a liječnici će je moći zatražiti tek nakon najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti za koju se traži odobrenje.
Liječnici koji obnašaju rukovodeće funkcije ili imaju znanstveno-nastavna zvanja mogli bi dobiti negativne bodove, jer se od njih očekuje angažman u upravljanju ustanovama i edukaciji kadrova. Također, više neće biti moguće dobiti dopusnicu bez preciznog navođenja vrsta zahvata ili pretraga koje će se raditi u privatnoj ustanovi, a u obzir će se uzimati i kvaliteta obavljanja tih istih postupaka u matičnoj bolnici.
Jača kontrola i informatizacija
Ravnatelji bolnica dobit će nove mehanizme nadzora, uključujući tromjesečno praćenje izvršenja radnih obveza i prisutnosti liječnika na radnom mjestu, uz iznimke za opravdane izostanke. Ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Davor Vagić podržao je novi pravilnik, istaknuvši da će napokon omogućiti objektivnu kontrolu dopunskog rada. Najavio je i uspostavu posebnih informatičkih sustava u bolnicama kako bi se kriteriji mogli lako provjeravati.
S druge strane, Hrvatska liječnička komora izražava sumnju u učinkovitost novog pravilnika. Dopredsjednica Komore Samija Ropar upitala je kako će se nadzirati privatni rad liječnika ako se ni sada ne kontrolira njihovo ranije napuštanje javnih ustanova. Ujedno je izrazila skepsu da će novi propisi pridonijeti skraćenju lista čekanja.
Podaci i statistike
U listopadu 2024. dopusnicu za dopunski rad imalo je 1586 liječnika, što čini oko 21 % od ukupno 7500 liječnika u javnom sustavu. Najviše ih je u Zagrebu i okolici (663), a slijede Splitsko-dalmatinska i Primorsko-goranska županija. U Međimurskoj županiji nitko nema dopusnicu, dok ih u Ličko-senjskoj ima samo troje.
Posebno je zabrinjavajuće što je u Zagrebu od 677 liječnika s dopusnicom čak 235 na rukovodećim pozicijama. Među najtraženijim specijalistima za dopunski rad su anesteziolozi, radiolozi, ortopedi i pedijatri. Najčešće tražene pretrage u privatnom sektoru uključuju magnetsku rezonancu, ultrazvuk srca, dojki i abdomena, kolor dopler krvnih žila i kompjutoriziranu tomografiju.
Trendovi i financije
Iako se često u javnosti stječe dojam da se velik dio zdravstvenih sredstava prelijeva u privatni sektor, podaci Ministarstva pokazuju drugačije: udio sredstava iz zdravstvenog proračuna koji završava u privatnim ustanovama iznosio je 2020. godine 5,34 %, a 2024. taj je udio čak pao na 4,87 %. Istraživanja također pokazuju da svega 2 % građana koristi isključivo privatno zdravstvo, dok 53 % koristi isključivo javne usluge.
Direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković podržao je pravilnik, ocijenivši ga „sjajno koncipiranim“, ali je upozorio na nedovoljnu informatizaciju sustava i izrazio stav da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne bi trebao ugovarati usluge s privatnicima koji koriste kadar iz javnog zdravstva.
Ministrica Hrstić najavila je da će prijedlog pravilnika uskoro biti upućen u e-savjetovanje, čime se otvara prostor za javnu raspravu o ovom važnom dokumentu koji bi mogao bitno oblikovati odnose između javnog i privatnog zdravstvenog sektora u Hrvatskoj.
Nema komentara:
Objavi komentar