U vremenu kada su riječi izgubile težinu, a povjerenje mnogih u Crkvu izblijedjelo pod sjenama razočaranja, iz Vatikana je stigla poruka koja ne traži savršenstvo, već prisutnost. Ne nudi brza rješenja, nego pruža ruku.
Papa Lav XIV., čovjek srca ranjenog poput našeg, progovara onima koji više ne vjeruju, koji su umorni, ogorčeni, slomljeni.
Ovo nije poziv u redove idealnih. Ovo je šapat upućen izgubljenima, poruka nade onima koji misle da za njih više nema mjesta.
Jer ako je Bog tišina, onda nas i u toj tišini traži.
U nastavku donosimo njegove riječi koje ne grme — ali odzvanjaju u srcu.
"Braćo, sestre...
Obraćam vam se, pogotovo onima koji više ne vjeruju, više se ne nadaju, više se ne mole, jer misle da je Bog otišao. Onima kojima je dosta skandala, zloupotrebljene moći, šutnje Crkve koja ponekad više liči na palaču nego na dom. I ja sam bio ljut na Boga. I ja sam vidio kako dobri ljudi umiru, djeca pate, bake i djedovi plaču bez lijeka. I da... bilo je dana kada sam se molilo i samo osjetio odjek.
Ali, onda sam otkrio nešto: Bog ne viče. Bog šapuće. A ponekad On šapuće iz blata, od bola, od bake koja te hrani, a da ništa nema. Nisam došao da ti ponudim savršenu vjeru. Došao sam da vam kažem da je vjera hod sa kamenjem, lokvama i neočekivanim zagrljajima.
Ne tražim da vjeruješ u sve. Molim te da ne zatvaraš vrata. Dajte priliku Bogu koji vas čeka bez osude. Ja sam samo svećenik koji je vidio Boga u osmijehu žene koja je izgubila sina..., a ipak je kuhala za druge. To me je promijenilo.
Dakle, ako si slomljen, ako ne vjeruješ, ako si umoran od laži... svejedno dođi. Sa svojim bijesom, sumnjom, prljavim ruksakom. Nitko vas ovdje neće tražiti VIP karticu.
Jer ova Crkva, dok god dišem, bit će dom beskućnicima, a odmor za umorne.
Bog ne treba vojnike. Treba braću. A ti, da, ti... si jedan od njih.
Nema komentara:
Objavi komentar