U svijetu suočenom s klimatskom krizom i iscrpljivanjem fosilnih goriva, Kina je pokrenula jedan od najambicioznijih tehnoloških pothvata u povijesti čovječanstva – izgradnju svemirske solarne elektrane u orbiti. Riječ je o revolucionarnom projektu koji bi u desetljećima pred nama mogao promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo energiju, te nas možda prvi put u povijesti približiti viziji civilizacije tipa II prema Kardaševoj ljestvici, piše Index.
Energija iz svemira jača od svih izvora na Zemlji
Kineska akademija svemirske tehnologije (CAST) razvila je ambiciozan plan koji započinje već 2028. godine testiranjem eksperimentalnog satelita u niskoj Zemljinoj orbiti. Do 2030. godine u geostacionarnoj orbiti planira se uspostava pilot-elektrane snage jednog megavata, a do 2035. njezin kapacitet trebao bi narasti na 10 MW. Konačni cilj je izgradnja orbitalne elektrane snage 2 GW do 2050. godine, koja bi godišnje proizvodila 100 TWh energije – oko 25% više od najveće hidroelektrane na svijetu, kineske brane Tri klanca.
Raketni znanstvenik Long Lehao ističe kako je ovaj projekt "jednako značajan kao kada bi se brana Tri klanca premjestila u orbitu na visini od 36.000 kilometara", naglašavajući tako njegovu stratešku i tehnološku veličinu.
Kako funkcionira svemirska solarka?
Svemirska solarna elektrana prikupljat će Sunčevu energiju putem velikih solarnih panela postavljenih iznad atmosfere. Tamo gdje ne postoje oblaci, vlaga ni noć, solarna proizvodnja može biti gotovo kontinuirana – do 99% godišnje učinkovitosti prema NASA-inoj studiji. Prikupljena energija pretvarat će se u mikrovalove koji će se slati na Zemlju, gdje će se ponovno pretvarati u električnu energiju.
Zahvaljujući svojoj poziciji u geostacionarnoj orbiti iznad ekvatora, elektrana će stalno "gledati" prema Kini, osiguravajući stabilan prijenos energije. Tehnološki iskorak predstavljaju i novi savitljivi solarni paneli koji se u orbitu šalju zarolani poput tepiha, a potom se automatski otvaraju i spajaju pomoću kineske tehnologije autonomnog sklapanja modula.
Logistički izazovi i nova generacija raketa
Najveći izazov cijelog projekta leži u njegovoj veličini. Kada bude u potpunosti sastavljena, solarna mreža mogla bi biti široka i do jednog kilometra – veća od većine elektrana na Zemlji. Lansiranje tolikih komponenti u orbitu zahtijevat će novu generaciju moćnih raketa.
Zato Kina razvija Dugi marš 9 (CZ-9), višekratno iskoristivu raketu sposobnu ponijeti 150 tona tereta u jednom letu – ekvivalent odraslog plavetnog kita. Ova raketa predviđena je i za buduće misije na Mjesec, ali njezina ključna uloga bit će upravo u gradnji svemirske elektrane.
Ante Radonić: Ne sumnjam u kineski uspjeh
Poznati astronom i popularizator znanosti Ante Radonić vjeruje kako Kina ima sve preduvjete za ostvarenje ovog golemog cilja. Upozorava, međutim, da je postavljanje satelita u geostacionarnu orbitu izuzetno zahtjevan manevar, daleko složeniji od misija prema Mjesecu. No, iskustvo koje su kineski inženjeri stekli kroz Tiangong svemirsku postaju, gdje su već uspješno demonstrirali automatsko spajanje modula i implementaciju savitljivih solarnih panela, ide u prilog uspjehu.
Posljedice za čovječanstvo i nova svemirska utrka
Ako projekt uspije, posljedice će biti dalekosežne. Svemirska solarna energija mogla bi postati ključan alat u borbi protiv klimatskih promjena i energetske ovisnosti o fosilnim gorivima. Već sada i Japan najavljuje slične testove za 2026. godinu, pa je jasno da svemirske elektrane postaju novo bojno polje u globalnoj utrci za energetsku dominaciju.
South China Morning Post već je ovaj kineski projekt nazvao "Projektom Manhattan" energetike. No, za razliku od prvotnog Projekta Manhattan, koji je donio razaranje, ovaj bi mogao značiti spas – tehnološku prekretnicu na kojoj bi čovječanstvo zakoračilo prema održivoj budućnosti.
Prvi korak prema civilizaciji tipa II
Svemirska solarna elektrana nije samo energetski projekt – ona je simbol prijelaza prema novoj razini civilizacijskog razvoja. Sovjetski astrofizičar Nikolaj Kardašev 1964. godine predložio je skalu razvoja civilizacija prema sposobnosti iskorištavanja energije. Prema toj ljestvici, mi još nismo ni civilizacija tipa I, jer ne koristimo ni svu dostupnu energiju planeta. No s ovakvim projektima, prvi put koračamo prema tipu II – civilizaciji koja iskorištava energiju svoje zvijezde.
Ako Kina uspije realizirati ovaj vizionarski projekt, povijest će možda zabilježiti da je upravo ova orbitalna elektrana bila točka preokreta – trenutak kada je čovječanstvo počelo koristiti Sunce izravno iz svemira, bez posredovanja atmosfere i rotacije planeta. A od tog trenutka, nebo više neće biti granica.
Nema komentara:
Objavi komentar