VIDEO Podstanaru ostavio svu imovinu

U svijetu u kojem materijalne vrijednosti često nadjačavaju ljudsku dobrotu, priča Huseina, poznatog kao Huso iz Sanskog Mosta, dokazuje suprotno

Ovaj 78-godišnjak je učinio nešto što je mnogima nezamislivo – svom dugogodišnjem podstanaru i njegovoj djeci poklonio je sve što je stekao tijekom života: kuću, zemlju, automobile i novac u banci, ukupne vrijednosti preko pola milijuna eura.  

Djetinjstvo u siromaštvu

Huso je odrastao u siromaštvu. Njegova majka je nakon Drugog svjetskog rata kupila zemljište na kojem je danas podignuta njegova velika kuća. Otac mu je ubijen 1945., prije nego što ga je uspio vidjeti ili uzeti u naručje. Njegova majka je sama podizala četvoricu sinova, a jedino je Huso uspio steći kakvo-takvo obrazovanje.  

Završio je zanate za trgovca i mesara, no kako nije bio član Saveza komunista, teško je pronalazio posao. Odlučio je krenuti svojim putem i otišao u inozemstvo.  

Život u inozemstvu

Godine 1968. napustio je Bosnu i Hercegovinu i otišao u Njemačku, gdje je živio i radio do 1974. Tada se vratio u domovinu i izgradio veliku kuću. No, njegov život obilježila je tragedija – 1980. izgubio je sina.  

Nakon rata u BiH, otišao je u Englesku preko Hrvatske. Ondje živi već 33 godine i posjeduje britansko državljanstvo. Povremeno dolazi u Bosnu, ali njegov dom je i dalje u Engleskoj.  

Podstanar koji je postao "unuk"

Huso je svoju impozantnu kuću godinama iznajmljivao jednoj obitelji. Podstanar, otac troje djece, redovito je plaćao najamninu i brinuo se o imanju. No, najveća poveznica između njih nastala je kad su Huso i njegova supruga zamolili podstanarovu suprugu, koja je tada bila trudna, da novorođenčetu daju ime po Husinom preminulom sinu – Adnan.  

Obitelj je pristala, a s rođenjem malog Adnana stvorila se neraskidiva veza. Kada se otkrilo da majka djeteta boluje od teške bolesti, Huso je donio odluku: sve će im ostaviti.  

Poklon vrijedan pola milijuna eura  

Huso i njegova supruga prenijeli su vlasništvo nad kućom, zemljištem, automobilima i novcem u banci na podstanarovu djecu. Iako je formalno još uvijek suvlasnik, nakon njegove smrti sve će pripasti njima.  

"Mi smo bez djece, a oni su nas prihvatili kao obitelj. Poštuju me, vole, i ja sam sretan s njima", kaže Huso.  

Njegova kuća, procijenjena na 500.000 maraka, ima veliko dvorište, voćnjak i pomoćne prostorije. U njoj je čak i mali smještajni kapacitet koji je Huso planirao kao budući biznis za djecu.  

"Što će mi Mercedes kad umrem?" 

Osim kuće, Huso je na obitelj prepisao i svoj Mercedes, koji stoji parkiran u dvorištu. "Pa što će mi auto kad umrem?", kaže kroz smijeh.  

Njegova supruga preminula je prije dvije godine, a zdravlje mu je narušeno. Srce mu radi sa samo trećinom snage, no i dalje nalazi snagu za dolaske u Bosnu.  

Podstanar, sada i službeni nasljednik, kaže da je sve ovo za njega bilo kao dobitak na lutriji. No, jedina sjena na sreći obitelji ostaje bolest njegove supruge.  

Ljudskost iznad svega

U svijetu gdje se imovina često čuva za bližu rodbinu ili nasljednike, Huso je odlučio postupiti drugačije. Njegova odluka nije bila vođena materijalnim razlozima, već osjećajem pripadnosti i ljubavi. "Sad ih zovem svojim unucima", zaključuje Huso, dok u voćnjaku pored kuće trčkara mali Adnan – dječak koji nosi ime po njegovom preminulom sinu.  

Ovo je priča o ljudskoj plemenitosti, o čovjeku koji je odlučio da je ljubav važnija od novca i da pravo bogatstvo nije ono što posjedujemo, već ono što ostavimo drugima.