Noćas prelazimo na ljetno računanje vremena

Ljetno računanje vremena započinje u nedjelju, 30. ožujka 2025. godine, kada će se kazaljke na satu pomaknuti jedan sat unaprijed

U 02:00 sata pomaknut ćemo ih na 03:00 sata, što znači da ćemo izgubiti jedan sat sna, ali i uživati u duljem danjem svjetlu u večernjim satima.  

Povijest i razlog uvođenja  

Ideja o pomicanju sata potječe još iz 18. stoljeća, kada je Benjamin Franklin predložio ovu praksu kako bi se bolje iskoristilo prirodno dnevno svjetlo i smanjila potrošnja svijeća. U moderno doba, ljetno računanje vremena počelo se širiti tijekom Prvog svjetskog rata kako bi se smanjila potrošnja goriva. Kasnije je postalo uobičajeno u mnogim zemljama, posebno u Europi i Sjevernoj Americi.  

Stvarne uštede i učinci  

Iako je osnovni cilj ljetnog računanja vremena smanjenje potrošnje energije, suvremena istraživanja pokazuju da su te uštede minimalne. Električna rasvjeta danas čini manji dio ukupne potrošnje energije, dok klima-uređaji i elektronički uređaji troše sve više. Osim toga, pomicanje sata može uzrokovati zdravstvene probleme, poput poremećaja sna, umora i povećanog rizika od srčanih udara i prometnih nesreća u prvim danima nakon promjene.  

Budućnost pomicanja sata  

Europska unija je 2018. predložila ukidanje sezonskog pomicanja sata, no države članice još uvijek nisu postigle dogovor o tome hoće li trajno usvojiti ljetno ili zimsko vrijeme. Zbog toga se praksa pomicanja sata i dalje provodi u većini europskih zemalja.  

Neke zemlje su već ukinule pomicanje sata. Rusija, Turska i Bjelorusija odlučile su zadržati trajno ljetno računanje vremena, dok Island, zbog svog položaja, uopće ne provodi ovu praksu.  

Kada vraćamo sat unatrag?  

Na zimsko računanje vremena vraćamo se u nedjelju, 26. listopada 2025. godine, kada ćemo u 03:00 sata pomaknuti kazaljke jedan sat unatrag – na 02:00 sata. To znači da ćemo dobiti dodatni sat sna, ali i kraće dane s manje dnevnog svjetla u poslijepodnevnim satima.  

Dok se rasprave o ukidanju pomicanja sata nastavljaju, ostaje činjenica da se ova praksa sve više dovodi u pitanje. Hoće li se u budućnosti ukinuti ili zadržati, ovisi o dogovoru na razini država i njihovim prioritetima.