Nastup Marka Perkovića Thomspona na Trgu bana Josipa Jelačića povodom dočeka srebrenih rukometaša čija je pjesma postala himna reprezentacije još je jednom potvrdio njegovu nevjerojatnu popularnost i snažan utjecaj na sve generacije Hrvata, od 7 do 77 godina, piše S.T za Goranci online.
Spektakularna atmosfera i zajedništvo koje su pratile ovaj događaj pokazali su kako njegova glazba i dalje okuplja cijelu naciju, posebice u trenucima nacionalnog ponosa.
Thompsonova glazba ima neupitnu moć povezivanja ljudi, a to se najbolje vidjelo i na Trgu gdje su tisuće okupljenih zajedno pjevale njegove pjesme, usprkos tome što je bio ograničen na samo četiri pjesme. Njegovi koncerti uvijek su doživljaj koji nadmašuje same glazbene izvedbe, postajući prava proslava zajedništva, domoljublja i tradicije.
Unatoč tome, zanimljivo je primijetiti ulogu ljevičarskih mainstream medija u stvaranju "hypea" oko njegovih nastupa. Iako mu se godinama suprotstavljaju i pokušavaju umanjiti njegov doprinos glazbenoj sceni, upravo oni svojim neprestanim polemikama i kritikama dodatno pridonose njegovoj popularnosti. Svaki njegov nastup izaziva golem interes javnosti, a njihovi tekstovi samo potpiruju znatiželju i dodatno mobiliziraju njegove obožavatelje.
Primjer za to je i najavljeni koncert na zagrebačkom Hipodromu, koji je već sada, zahvaljujući upravo ljevičarskim medijima, postao vruća tema u javnom prostoru, ako pridodamo k tome da su na proljeće Lokalni izbori u Hrvatskoj. Umjesto da ga tretiraju kao svakog drugog pjevača (ruku na srce koji im je po volji, a malo ih je), mediji koji ga kritiziraju nesvjesno mu pružaju najbolju moguću promociju. Već sad je događaj koji se, zasgurno, ne smije propustiti, a u najavi su busevi obožavatelja iz cijeloga svijeta.
Ovakav fenomen već smo imali priliku vidjeti ranije. Pokušaji zabrana, medijske hajke i konstantno problematiziranje njegovih nastupa u konačnici su imali suprotan učinak - njegov kultni status i dalje raste, a njegovi koncerti redovito obaraju rekorde posjećenosti.
Na kraju, postavlja se pitanje - jesu li ljevičarski mainstream mediji zapravo Thompsonov najveći promotor? Dok oni žustro nastoje umanjiti njegovu popularnost, istovremeno mu pružaju medijski prostor o kakvom većina izvođača može samo sanjati. Bez obzira na namjere, efekt je neupitan - što više napada, to više publike.
Jer Thompson nije samo izvođač, on je simbol koji povezuje generacije i okuplja ljude u slavlju hrvatskog identiteta.
Izdvojio sam nekolicinu zanimljivih komentara ispod jednog ljevičarskog medija.
- Čovjek je gotovo 35 godina nakon početka karijere uspio objaviti pjesmu koja je jednako moćna i jednako pokreće ljude kao i ona s kojom je počeo. Koja svjetska zvijezda to može reći za sebe? Jel mogu Stonesi? Jel mogao Sinatra?
- Jer koliko god ga ocrnjivali, prišivali mu sve i svašta, ljudi ga upravo radi toga sve više vole. Kad god je koncert, traže se krvožedne ustaše, traže se neki ekscesi, pokušavaju se ocrniti posjetitelji, naziva ih se krezubim, kockoglavim.... ali sve je uzalud, narod ga voli, pjesme su mu vrhunske, stalno izbacuje nove hitove, koncerti su spektakli kakvih se ne bi postidjeli ni Rolling Stonesi... i to vam je tako.
- Nije on nikakav posebni domoljub nego vrlo uspješan, poslovni čovjek, koji zna prepoznati što narod priželjkuje i to dobro naplati. Tko voli neka sluša, tko ne voli neka ne kupi kartu za koncert i neka promijeni radio stanicu kada on svira. Vrlo jednostavno. Ovo etiketiranja svih onih koji ga vole da su ustaše, ravnozemljaši, kockoglavi, vaki, naki... zaista više ne stoji.
- Ja ne shvaćam što točno žele ljudi koji ne podržavaju da Thompson pjeva na dočeku rukometaša. U redu, razumijem – razmišljaš drugačije, ne sviđa ti se, imaš pravo komentirati. Ali isto tako prihvati da postoji i druga strana, ljudi kojima se to sviđa i koji žele da bude tako. Ako ti se ne sviđa, ostani kod kuće – baš kao što bih i ja ostao da pjeva Mile Kekin.
Nema komentara:
Objavi komentar