Svijećnica, blagdan Prikazanja Gospodinova, podsjeća nas na važnost tradicije i simbola koji su nekada imali duboko značenje u svakodnevnom životu
Nekoć davno, odlazak u crkvu sa svijećom na ovaj dan bio je izraz brige za sve ukućane. Svećenik bi blagoslovio svijeću, a obitelj ju je čuvala na posebnom mjestu u kući kao znak Kristove prisutnosti.
Ova „marijanska svijeća“ nije se palila u svakodnevnim situacijama, već u posebnim trenucima, ponajviše kada bi umirao član obitelji. Pružena u njegove ruke, postajala je svjetlo na njegovu putu prema Kristu. Ta simbolička gesta bila je mnogo više od samoga plamena – bila je znak vjere, nade i predanja.
Biblijska i povijesna podloga
Kako bismo razumjeli značenje ovoga blagdana, potrebno je osvrnuti se na židovsku tradiciju. Prema knjizi Levitskoga zakonika (Lev 12,1-4), žena koja bi rodila muško dijete smatrala se nečistom sedam dana. Osmoga dana dijete bi bilo obrezano, u skladu s savezom što ga je Bog sklopio s Abrahamom. Nakon toga, majka bi ostala kod kuće još trideset i tri dana radi oporavka. Tek nakon četrdeset dana roditelji su odlazili u jeruzalemski Hram kako bi izvršili obred čišćenja i prinijeli žrtvu, što je bila obvezna praksa prema tadašnjem zakonu.
Ujedno, prema Knjizi Izlaska (Izl 13,2), svaki prvorođenac bio je posvećen Bogu te su roditelji trebali platiti otkupninu od pet šekela kako bi otkupili svoje dijete. Međutim, u Lukinom Evanđelju ne spominje se otkupljenje Isusa, već se naglašava njegovo posvećenje Bogu, što nagovješćuje njegovu ulogu kao savršene žrtve za spasenje čovječanstva.
Proročanstvo starca Šimuna
Posebno značenje Svijećnici daje proročanstvo pravednoga starca Šimuna, koji je, prema evanđelju po Luki, došao u Hram u trenutku kada su Marija i Josip donijeli maloga Isusa. Uzimajući ga u naručje, izgovorio je riječi koje su postale poznate kao "Nunc dimittis":
"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (Lk 2,29-32)
Ove riječi označile su Isusa kao "svjetlost na prosvjetljenje naroda", što je izravna poveznica s kasnijim simboličkim značenjem blagdana Svijećnice.
Simbolika svjetla i svijeća
Naziv "Svijećnica" dolazi od tradicionalnog blagoslova svijeća koji se obavlja na ovaj dan. Svijeće su simbol Kristova svjetla, koje raspršuje tamu grijeha i smrti. U Crkvi je ova poveznica prepoznata još od 7. stoljeća, kada je uveden obred blagoslova svijeća na blagdan Prikazanja Gospodinova.
Svjetlost koju svijeće simboliziraju ima posebnu povezanost s krštenjem. Pri obredu krštenja, krsna svijeća pali se na uskrsnoj svijeći, simbolizirajući primanje Kristove svjetlosti i obvezu vjernika da tu svjetlost nose kroz život.
Svijećnica je blagdan bogate simbolike i dubokih teoloških značenja. Kroz prikazanje Isusa u Hramu, prepoznajemo njegovo poslanje kao svjetlo svijeta, a blagoslov svijeća podsjeća nas na naše vlastito pozvanje da svijetlimo u vjeri. Ovaj blagdan tako postaje trenutak kada se ponovno prisjećamo Božjega svjetla koje vodi i rasvjetljuje put svakom vjerniku.
Nema komentara:
Objavi komentar