Poskupljenja koja svakodnevno pogađaju građane Balkana, a posebno Bosnu i Hercegovinu, izazivaju nezadovoljstvo i frustraciju
Izgleda da ne postoji kraja ovom trendu, a brojni proizvodi iz osnovne potrošnje svakim danom postaju sve skuplji. U takvim okolnostima, društvene mreže postaju prostor za razmjenu mišljenja i poziva na akciju.
Nedavno se u Hrvatskoj pojavila inicijativa za bojkot trgovačkih lanaca, koja poziva građane da u petak, 24. siječnja 2025. godine ne kupuju ništa, kao odgovor na visoke cijene prehrambenih proizvoda. Slične poruke pojavile su se i u drugim državama, izazivajući rasprave o učinkovitosti takvih akcija. Pitanje koje se postavlja jest – može li takav bojkot uspjeti i u Bosni i Hercegovini?
Zašto bojkot?
Poruka koja kruži društvenim mrežama poziva na solidarnost među građanima i naglašava da je jedan dan bez kupovine dovoljno da trgovački lanci osjete posljedice. Riječ je o jednostavnom, ali potencijalno snažnom načinu izražavanja nezadovoljstva. Slični bojkoti su, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu bili učinkoviti – nakon masovnog bojkota cijene goriva su pale, a radnicima su povećane plaće. Iako nije nužno da situacija u Bosni i Hercegovini bude identična, ovakav oblik pritiska na tržište može izazvati promjene, osobito ako se uspije mobilizirati dovoljno ljudi.
Realnost u BiH
Da bi bojkot mogao zaživjeti u Bosni i Hercegovini, potrebno je razumjeti specifične okolnosti tržišta i navike potrošnje. Bosna i Hercegovina se suočava s visokom inflacijom, stagniranim plaćama i općim nezadovoljstvom, no ključni faktor za uspjeh bojkota bio bi broj ljudi koji bi se odazvali pozivu. Iako je u teoriji vrlo privlačno ideju bojkotirati kupovinu, u praksi bi moglo biti izazovno postići masovnu podršku zbog nekoliko razloga.
Prvo, mnogi građani Bosne i Hercegovine, naročito oni sa nižim primanjima, teško mogu planirati unaprijed i osigurati dovoljne zalihe hrane za jedan dan. Drugi problem leži u snažnoj zavisnosti od svakodnevnih kupovina – mnogi ljudi jednostavno nemaju mogućnost da izdrže dan bez nabavke osnovnih životnih namirnica. Posljednje, ali ne manje važno, jest i nedostatak povjerenja u organizirane akcije jer su mnogi bojkoti u prošlosti bili neuspješni zbog fragmentacije javnosti i nedostatka jasno definiranih ciljeva.
Prepreke i izazovi
Jedan od ključnih izazova za uspjeh bojkota u Bosni i Hercegovini leži u političkoj i društvenoj polarizaciji. Građani koji bi se eventualno odazvali pozivu mogli bi biti podijeljeni, jer je lako moguće da bi takva akcija bila shvaćena kao politički motivirana ili, pak, kao pokušaj manipulacije. Također, uz snažnu ovisnost o trgovinama, ljudi bi se mogli osjećati bespomocno ako bi osjećali da bojkot neće donijeti stvarne rezultate.
Međutim, postoji i snažan argument za to da bi bojkot mogao imati efekta. Ako bi samo mali postotak ljudi – možda 10% ili više – odlučio pridržavati se poziva i ostati kod kuće, trgovci bi mogli osjetiti pad prodaje, što bi moglo potaknuti barem privremene promjene cijena. S obzirom na to da mnogi građani BiH dijele frustraciju zbog cijena, mogao bi se pojaviti dovoljan broj onih koji će biti spremni dati priliku ovoj vrsti protesta.
Može li Bosna i Hercegovina učiniti nešto slično?
Da, bojkot nije nemoguć u Bosni i Hercegovini, ali njegova uspješnost ovisi o nekoliko faktora. Potrebno je organizirati široku javnu mobilizaciju, jasno komunicirati cilj akcije te pridobiti povjerenje građana. Također, treba uzeti u obzir i mogućnost da bi bojkot mogao imati političke reperkusije, pa bi stoga bilo važno da akcija ostane apolitična i da se usmjeri na ekonomske zahtjeve, a ne na političke ciljeve.
Nema komentara:
Objavi komentar