Fotografija koju je snimio Mike Wells 1980. godine postala je simbol nehumanih uvjeta u Ugandi tijekom jedne od najgorih godina gladi u povijesti
Na slici se vidi ruka 4-godišnjeg dječaka, izgladnjelog i gotovo bez svijesti, kako pruža ruku prema misionaru, u nadi da će dobiti pomoć. Ova snažna slika ne samo da je šokirala svijet, već je i pokrenula međunarodnu reakciju na stanje u Ugandi, koja je tada bila pogođena strašnom humanitarnom krizom, prenasi Pravo za život.
Izgladnjeli dječak
Fotografija je snimljena tijekom misije pomoći u Ugandi, koja je tada bila podvrgnuta brutalnoj političkoj nestabilnosti i prirodnim nepogodama. Glad je bila raširena, a djeca, najugroženija kategorija, bila su najviše pogođena. Mike Wells, britanski fotograf, bio je tamo kako bi dokumentirao katastrofu i prikazao svijetu stvarnu sliku tog vremena. Iako je bio svjestan težine situacije, fotografija koju je snimio bila je nešto više od samo još jedne novinske slike – ona je postala istinski simbol ljudske patnje.
Međutim, sama slika nije bila samo vizualni poziv na pomoć. Wells, svjestan snage slike, ubrzo je postao svjestan da će ona, ako bude korištena na pogrešan način, postati još jedan alat u komercijalizaciji patnje. Naime, nakon što je fotografija postala poznata i viralna, Wells je odbio nagradu koju je dobio za najbolju fotografiju. Njegovo odbijanje nije bilo samo zbog profesionalnih razloga, već zbog duboke moralne dileme koju je osjećao.
Komercijalizacije tragedije
Mike Wells bio je iznimno nezadovoljan činjenicom da je njegova fotografija uopće bila na natječaju za najbolju fotografiju. Smatrao je da su organizatori natječaja iskoristili ljudsku patnju za vlastitu promociju, bez stvarne namjere da se situacija u Ugandi zaista promijeni. Wells je godinama čekao da međunarodne organizacije, uključujući i medije, poduzmu konkretne akcije kako bi ukazali na ozbiljnost humanitarne situacije, ali je smatrao da je predugo trajalo prije nego što je svijetu postalo jasno koliko je tragedija ozbiljna.
Nadalje, on je bio duboko uvjeren da bi fotografije izgladnjelih ljudi, bez konkretne akcije koja bi uslijedila, trebale biti isključene iz takvih natječaja. Umjesto toga, vjerovao je da bi te slike trebale služiti kao alat za buđenje svijesti i izazivanje stvarnih promjena, a ne kao umjetnički predmeti za osobnu ili profesionalnu korist. Wells je govorio o tome kako su takvi trenuci patnje često iskorištavani u medijima i natječajima, dok su ljudi koji su u tim situacijama stvarali dramu, zapravo, ostajali zaboravljeni.
Buđenje svijesti kroz kritiku
Wellsova fotografija nije samo zabilježila trenutak, već je postala poziv na djelovanje. Iako je odbio nagradu, njegova motivacija nije bila osobna, već je bila usmjerena na podizanje svijesti o stvarnoj situaciji u Ugandi. Wells je smatrao da je pravo pitanje kako možemo pomoći, a ne što možemo dobiti od patnje drugih ljudi. U tom kontekstu, njegova fotografija nije bila samo umjetnost, već alat za promjenu.
Kroz svoje postupke, Wells je postavio pitanje etike u fotografiji i novinarstvu. S obzirom na to da je poznat po tome što je odbio komercijalizaciju patnje, njegova slika postala je i simbol kritike protiv medijske eksploatacije humanitarnih katastrofa, koja je u to vrijeme bila sveprisutna.
Fotografija Mikea Wellsa iz 1980. godine ostat će trajni podsjetnik na tragediju koja je zahvatila Ugandu, ali i na etičke dileme s kojima se novinari i fotografi suočavaju pri dokumentiranju patnje. Iako je slika bila nevjerojatno snažna, Wells je bio odlučan u tome da njezina stvarna vrijednost leži u mogućnosti da pokrene promjene, a ne da bude samo još jedan prizor na natječaju. Danas, ova fotografija ostaje simbol i ljudske patnje i odgovornosti koju svi imamo u suočavanju s globalnim problemima i pružanju konkretne pomoći onima kojima je najpotrebnija.
Nema komentara:
Objavi komentar