Franjo Tuđman: Otac domovine i ključni arhitekt neovisne Hrvatske

Na današnji dan, 10. prosinca 1999. godine, preminuo je dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske, čije je ime nerazdvojno povezano s usponom i opstojnošću moderne hrvatske države

Tuđman je, kao političar i državnik, odigrao ključnu ulogu u najtežem razdoblju hrvatske povijesti – od borbe za samostalnost i neovisnost do oslobađanja Hrvatske od agresije koja je prijetila njenom postojanju.

Tuđmanovo predsjedništvo započelo je u trenutku kada je hrvatski narod bio gotovo demografski i politički uništen, pod prijetnjom velikosrpske agresije. No, upravo je on stao na čelo naroda, preuzevši odgovornost u trenutku kad su mnogi sumnjali u budućnost Hrvatske.

Franjo Tuđman: Vođa u najtežim vremenima

Franjo Tuđman bio je simbol odlučnosti i državničke mudrosti. Njegova politička karijera započela je još 1989. godine, kada je, uz osnivanje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), postavio temelje za političku borbu za neovisnost Hrvatske. U trenutku kada je većina političkih lidera bila nesigurna ili nevoljna prihvatiti neovisnost Hrvatske, Tuđman je bez kompromisa zahtijevao punu samostalnost hrvatskog naroda.

Pod njegovim vodstvom, HDZ je pobijedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, a Tuđman je postao predsjednik Republike Hrvatske. Bio je ključni faktor u procesu donošenja odluke o proglašenju neovisnosti 25. lipnja 1991. godine, usprkos protivljenju velikih dijelova međunarodne zajednice i domaće političke scene.

Osloboditeljske akcije i vojna strategija

Jedan od najvećih trenutaka u Tuđmanovoj političkoj karijeri bio je njegov uspješan odgovor na vojnu agresiju koja je prijetila opstojnosti Hrvatske. U najkritičnijim trenucima rata, Tuđman je vodio zemlju kroz teške borbe, organizirao obramu i uspio osloboditi gotovo cijeli teritorij Republike Hrvatske.

Iako su hrvatski borci, posebno pripadnici Prvog hrvatskog redarstvenika i Zbora narodne garde, početkom rata bili nedovoljno opremljeni i brojčano inferiorni, Tuđman je uspješno organizirao vojnu i političku strategiju koja je omogućila opstanak Hrvatske. Pod njegovim vodstvom, Hrvatska vojska obranila je čak 70 % teritorija, usprkos velikosrpskoj agresiji i vojnoj nadmoćnosti neprijatelja.

Posebno se izdvaja operacija „Oluja“ iz 1995. godine, kojom je Hrvatska vojska pod njegovim zapovjedništvom oslobodila teritorij koji je bio pod kontrolom pobunjenih Srba. Ova akcija, uz „Bljesak“ iz 1995., bila je ključna u uspostavi punog suvereniteta Hrvatske i završetku rata.

Diplomatski napori i reintegracija

Pored vođenja rata, Tuđman je bio istaknuti diplomat, koji je uspješno balansirao između nužnosti borbe i diplomatskih nastojanja za međunarodnim priznanjem Hrvatske. Kroz izuzetne diplomatske napore, Tuđman je uspio osigurati međunarodno priznanje Hrvatske i njezinu reintegraciju na političkoj sceni Europe.

Tijekom svog mandata, Tuđman je osobno nadgledao mirnu reintegraciju Istočne Slavonije, Zapadnog Srijema i Baranje, kao i grada heroja Vukovara, u politički i teritorijalni okvir Republike Hrvatske, čime je okončana agresija koja je prijetila podjelom zemlje.

Tuđmanova ostavština

Franjo Tuđman ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske. Kao političar koji je stao na čelo naroda u najtežim vremenima, pokazao je iznimnu hrabrost, odlučnost i sposobnost da Hrvatsku izvede iz tamnih dana komunizma i agresije prema slobodi i neovisnosti. Iako je njegova politika bila podložna kritikama, posebno zbog autoritarnog stila vladavine, Tuđman je ipak uspio ostvariti osnovne ciljeve svog mandata – očuvanje hrvatske neovisnosti i teritorijalnog integriteta.

Danas, 25 godina nakon njegove smrti, Franjo Tuđman ostaje ključna figura u hrvatskoj povijesti. Iako su mnoga politička i društvena pitanja i dalje otvorena, Tuđman je osigurao temelj za izgradnju moderne Hrvatske, kojoj je dao stabilne temelje i dugoročnu perspektivu. Bez njega, ne bi bilo slobodne i neovisne Republike Hrvatske kakvu danas poznajemo.

Tuđman je ostao simbol borbe za slobodu i neovisnost, a njegov politički, vojni i diplomatski rad ostavio je dubok trag u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.