Bonton u crkvi i njezinu okruženju

Crkva je mjesto svetosti i duhovnosti, stoga je od iznimne važnosti poštivati pravila bontona kako bismo pokazali svoje poštovanje prema obredu, vjernicima i prostoru u kojem se nalazimo

Bonton u crkvi odnosi se na ponašanje koje treba biti uljudno, smireno i prikladno okolnostima. Evo nekoliko smjernica za pravilno ponašanje u crkvi i njezinu okruženju.

1. Odijevanje za crkvu
   Za odlazak na nedjeljnu sv. misu, trebali bismo biti uredni i čisti, od glave do pete. Ipak, odijevanje za crkvu nije kao odijevanje za modnu reviju. Bitno je da ne privlačimo pažnju, već da svojim izgledom pokažemo poštovanje i dostojanstvo prema obredu i sakramentima. U crkvi ne treba biti previše ekstravagantno odjeven, ali urednost je ključna.

2. Razgovaranje tijekom mise
   Razgovaranje tijekom mise, čak i šaptom, smatra se nepristojnim. Sveta misa je trenutak za potpuni mir i tišinu, pa je najbolje fokusirati se na molitvu i obred. Ako trebamo nešto reći, neka to bude nakon mise.

3. Ponašanje u klupi
   Kada zauzmemo mjesto u crkvi, potrebno je izbjegavati okretanje prema ljudima iza nas, mahati poznatim osobama ili se previše kretati. Ako susretnemo prijatelje ili poznanike u redu za sv. pričest, pozdravljanje i rukovanje ostavimo za kasnije. Pogledom i osmijehom možemo pokazati da smo ih primijetili, ali sve u svoje vrijeme.

4. Zakasnili smo na misu?
   Ako zakasnimo na misu, trebamo ostati pri vratima i pričekati trenutak kada je služba u stanci. Tek tada možemo zauzeti mjesto u najbližoj klupi. Na taj način ne ometamo tok obreda i ne stvaramo neugodnosti drugima.

5. Pjevanje u crkvi
   Svima je dopušteno pjevati u crkvi, bez obzira na to imamo li dobar sluh ili ne. Pjevanje u crkvi nije natjecanje u pjevačkim sposobnostima, već čin molitve. Svi smo pozvani sudjelovati, a nijedan iskreni pokušaj nije pogrešan.

6. Upotreba mobitela
   Vrlo je nepristojno koristiti mobitel u crkvi, bilo da je riječ o pozivu, porukama ili bilo kojem drugom razgovoru. Tijekom mise, ali i u prostoru crkve općenito, mobitel treba biti isključen. Razgovore s prijateljima i poznanicima ostavimo za vanjski prostor, nakon što napustimo crkvu.

7. Jelo i piće u crkvi
   U crkvi se ništa ne jede i ne pije, osim vode ako je to nužno. Djecu ne treba navikavati na grickalice ili bombone tijekom mise. Za sat vremena misa i maloj djeci neće biti teško izdržati bez hrane. Naravno, bebe s bočicom su izuzetak, ali za sve ostale važi pravilo da je jelo u crkvi neprikladno.

8. Ne žurite na izlazu
   Nakon misnog obreda, ne žurimo prema izlazu kako bismo izbjegli gužvu. Ako pričekamo samo nekoliko minuta u klupi, gužve će biti manja, a prijatelji i poznanici neće odmah otići. Ostavimo sebi i drugima nekoliko minuta za smiren izlazak.

9. Prekrižene noge i ruke u džepovima
   Takvo držanje je nekulturno i iritantno, neprimjereno. U nekim kulturama, prekrižiti noge kod sjedenja se smatralo nepristojnim i uvredljivim. U našoj suvremenoj kulturi to je prihvatljivo u neformalnim trenucima naših druženja i svi mi imamo tendenciju prekrižiti noge ako nam je tako ugodnije sjediti u nekom kafiću ili osobnom razgovoru kod nekoga u kući. Je li prikladno prekrižiti noge tijekom liturgije? Ne, jer je to previše neformalno, neozbiljno, i previše opušteno za prigodu poput bogoslužja, slavljenja svetih otajstava. U stvari, kad sjedimo tijekom bogoslužja, trebamo sjediti pažljivo, a ne previše opušteno kao da nismo na javnom skupu. Držeći obje noge na podu, spremni smo odmah ustati kad je to potrebno prema liturgijskim propisima.

10. Napuštanje crkve prije otpusta i blagoslova 
    Nemojmo napuštati bogoslužje prije otpusta, osim u slučaju nužnosti. Napuštanje crkve prije kraja bogoslužja lišava nas svećeničkog blagoslova. Liturgija ima svoj početak: “Blagoslovljen Bog… Blagoslovljeno Kraljevstvo njegovo…” i svoj kraj: “Pođimo u miru..” Nemojmo crkvu tretirati kao kafić u koji možemo doći i iz njega otići kako nam drago. U nekim župama je postao gotovo „običaj“ da muškarci nakon pričesti izlaze i u blizini crkve razgovaraju. Kažu da ih ne zanimaju župni  oglasi, a svojim prijevremenim izlaskom lišeni su blagoslova sa misnog slavlja.

Bonton u crkvi nije samo skup pravila, već odraz našeg poštovanja prema svetištu, vjernicima i svetoj misi kojoj prisustvujemo. Ponašanje u crkvi govori više o nama nego što mislimo, stoga neka bude odraz naše unutarnje duhovnosti i pažnje prema drugima.