Kako se cijela povijest u BiH različito tumači, tako se i lik i djelo Tvrtka I. Kotromanića opisuju kako kome odgovara. Čini se da jedino nema spora o osnovnim biografskim podacima – da je rođen oko 1338. i umro 1391.
Uz brojne druge sukobe koji i tri desetljeća nakon onog oružanog haraju balkanskim prostorima, nedavno je rasplamsan još jedan – rat spomenicima. U središtu bizarne predizborne bitke našao se kralj Tvrtko, vladar srednjovjekovne Bosne, kojeg, kao i sve drugo u BiH, mnogi svojataju, pripisuju mu ili brišu i što jest i što nije bio. A sve u borbi za koji glas više na lokalnim izborima koji se održavaju u nedjelju, piše Jozo Pavković za Večernji list BH.
Kako se cijela povijest u BiH različito tumači, tako se i lik i djelo Tvrtka I. Kotromanića opisuju kako kome odgovara. Čini se da jedino nema spora o osnovnim biografskim podacima – da je rođen oko 1338. i umro 1391. Sve ono što je bio i radio u međuvremenu predmet je rasprava i svađa. Doduše, teško je osporiti i da je bio posljednji bosanski ban do 1377., a potom i prvi bosanski kralj do smrti.
Ako se analizira vjerska pripadnost obitelji Kotromanić, kao važna referentna točka izgradnje nacionalnih identiteta, a koja se kretala na relaciji Katolička crkva – bosansko-humsko krstjanstvo, jasno je da Hrvati, poglavito središnje Bosne, mogu u najvećoj mjeri baštiniti nasljeđe te plemićke obitelji. A Hrvati katolici iz središnje Bosne jedini su i očuvali kolektivno sjećanje na Kotromaniće.
No, nacionalne povijesti i politike uzimaju ga kao "dokaz" za svoje današnje ciljeve pa je tako Hrvatima on potvrda katoličke i hrvatske tradicije prostora današnje BiH, za Srbe je jedan u nizu "velikih srpskih vladara", a za Bošnjake simbol borbe za državnost Bosne, veće i jače od Hrvatske i Srbije.
Prošle je godine, doslovno preko noći, spomenik kralja Tvrtka postavljen u središtu Sarajeva, preko puta zgrade Predsjedništva BiH, a zasluge za to, pred iznenađenom javnošću, preuzela je gradonačelnica Benjamina Karić. Potez povučen ad hoc mnogi su ocijenili kao populistički, što je i karakteristika njezine vladavine. Ubrzo joj je stigao očekivani odgovor iz Banje Luke. Gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je, a ovih dana i proveo u djelo, postavljanje spomenika "srednjovjekovnom srpskom vladaru" Tvrtku u gradu na Vrbasu. Proteklih dana političko-medijska rasprava između Sarajeva i Banje Luke s početnog pitanja "Čiji je Tvrtko?" usmjerila se na raspravu koji je od tih dvaju spomenika veći i ljepši.
Da je populizam osnovna odlika mladih političkih snaga u BiH, a u njih se svrstavaju upravo Karić (33) i Stanivuković (31), gradonačelnici Sarajeva i Banje Luke pokazali su i na drugim primjerima izazivajući različite reakcije, ali, u pravilu, povlađujući bošnjačkom i srpskom nacionalizmu svjesni da im to donosi glasove na izborima. Karić je tako nedavno inicirala postavljanje u ratu zarobljenog tenka JNA kao spomenika kod Druge gimnazije u središtu grada. Uzaludni su bili prosvjedi onih koji su smatrali da je morala pronaći bolju lokaciju. Tenk je postavljen, a Karić nedvojbeno računa na dodatne glasove na izborima.
Stanivuković se pak "proslavio" namećući ćirilicu kao jedino službeno pismo u Gradskoj upravi Banje Luke, a u tome je gradu izgradio i "Ćirilični park". To je opisao kao svoj doprinos očuvanju i afirmaciji "srpskog pisma". Zanimljivo, ali u kontekstu BiH posve normalno, to dvoje mlađahnih lidera dolazi iz stranaka koje, formalno, nisu nacionalne – Karić je dopredsjednica "građanskog" SDP-a, a Stanivuković "umjerenog" PDP-a. A ako se netko možda pita kakav im rejting donose svi ti potezi – oboje su favoriti na izborima.
Njih dvoje, ali i drugi kraljevi i kraljice populizma u bh. politici, vjerojatno će nastaviti vladavinu. Povijest će im u tome i dalje biti važna. Pa i Tvrtko, koji sigurno nije mogao ni zamisliti da će nakon sedam stoljeća biti regrutiran kao vojnik u borbama nekih novih vladara.
Nema komentara:
Objavi komentar