Sveti Toma je posebno važan za mostarsku župu na Bijelom Brijegu koja ga slavi kao svog zaštitnika
Danas katolička crkva slavi blagdan svetog Tome apostola, jednog od dvanaest Isusovih učenika poznatog po svojoj nevjeri dok nije vidio uskrslog Krista, pišu Goranci online.
Sveti Toma je posebno važan za mostarsku župu na Bijelom Brijegu koja ga slavi kao svog zaštitnika.
Svečana Sveta misa
Povodom ovog velikog blagdana, danas će se u novoj crkvi na Bijelom Brijegu održati svečana Sveta misa u 18 sati. Misno slavlje predvodit će fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Fra Jozo je poznat po svom predanom radu i duhovnom vodstvu, a njegov dolazak na ovu svečanost dodatno naglašava važnost ovog događaja za cijelu župu.
O svetom Tomi
Sveti Toma, često nazivan "nevjerni Toma", poznat je po svojoj izjavi: "Dok ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim prst svoj u mjesto čavala i ne stavim ruku svoju u njegov bok, neću vjerovati" (Ivan 20,25). Njegova nevjera, koja se kasnije pretvorila u snažnu vjeru, postala je simbolom svih onih koji traže dokaze prije nego što povjeruju. Sveti Toma je nakon susreta s uskrslim Kristom postao gorljivi misionar, šireći kršćanstvo sve do daleke Indije.
Proslava zaštitnika župe uvijek je poseban događaj za svaku župnu zajednicu i zapovjedna je svetkovina, ako to nije drugačije naznačeno. To je prilika za okupljanje, molitvu i zajedničko slavljenje vjere.
Na Bijelom Brijegu, župljani se ponose svojom crkvom koju marljivo grade sa svojim župnikom i zajedništvom koje su izgradili od osnutka župe 2011.
Neka nam primjer svetog Tome bude nadahnuće da ustrajemo u vjeri i kada se suočavamo s izazovima i sumnjama. Sveti Toma, moli za nas!
Tomina škola
Prst bi mogao stati u rupu od čavla, zar ne? I dlan bi se mogao uvući u rupu koju je koplje probilo kroz rebra. A ja vjerojatno nisam sâm poželim li vidjeti i opipati, zar ne? I ima nas više što bismo htjeli probiti se bliže, je l’ da?
Koliko je onih što nisu bili u pravo vrijeme na pravomu mjestu? Raste li broj onih koji ne vjeruju pričama drugih? I nisu li to oni isti koji požele naći se u zajednici vjernika prožetih iskustvom susreta, i strpljivih sa sumnjivcima?
Pogledam svoje prste i svoje dlanove i pitam ih: treba li vam baš mjesto boli da povjerujete? Ili biste možda i vi u sredinu satkanu od Prisutnosti i Mira?
Sedam dana Toma je bez vjere stajao posred zajednice vjernika. A onda je na to mjesto došao Uskrsli. Donio je mir, otvorio rane i pozvao Tomu da provjeri.
Gospodin moj i Bog moj! Bez prsta u rupi od čavala, i bez dlana u boku probodenu kopljem. Samo srce na dlanu pred otvorenim srcem: Gospodin moj i Bog moj!
Toma je sredinu prepustio Uskrslomu i više nije govorio O sebi i svojoj sumnji. Gospodin moj i Bog moj!
A sredina je vrlo brzo opet ostala kao prazna. Ništa u njoj ne nudi se ni oku ni dodiru. A ipak iz nje, koliko li već dugo, ne prestaje teći sila koja otpušta i driješi.
Da mi se kojim slučajem dogodi kao Tomi, i da me Uskrsli pozove da i ja prstom i dlanom provjerim, što bih učinio? I uhvatim se, i pregrizem jezik: i ja sam zauzeo središte!
Da barem s Tomom naučim - korak natrag, na koljena: Gospodin moj i Bog moj!
fra Anto Vučković, OFM
Nema komentara:
Objavi komentar