Danas je Markovdan, zaštitnik Cima

Katolička crkva danas slavi blagdan sv. Marka, pisca jednog od četiriju Evanđelja, aleksandrijskog biskupa, mučenika Crkve, zaštitnika župe Cim u Mostaru, Venecije… prema crkvenom kalendaru počinju blagoslovi polja

Zlatna crkva sv. Marka u Veneciji, foto Goranci online

Svetu Misu u crkvi Krista Dobrog Pastira u Cimu u 18 sati predvodi don Josip Galić, župnik župe Marije Majke Crkve - Katedrala.

Sveti Marko se štuje i kao zaštitnik polja, vinograda i usjeva, zatim kao zaštitnik zidara, građevinskih radnika, staklara, pletača, pisara, odvjetnika, a njemu se utječemo i protiv nevremena, tuče, munje. 

Tko je bio evanđelist Marko, autor najstarijeg Evanđelja?

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga se uza sv. Marka redovito prikazuje i krilati lav. 

O samom sv. Marku puno saznajemo iz Evanđelja koje je napisao, a veoma pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. O njemu nalazimo bilježaka kod crkvenih otaca koji su stvarali teologiju i ostavili nam to zapisano u svojim djelima. 

U spisima biskupa Papije iz Hierapolisa („sveti grad“ u današnjoj Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice) nalazimo važne podatke o sv. Marku. On piše da je sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“. Znači biskup Papija prosuđuje da se sv. Marko nije baš trudio da ono što piše zapiše po nekom strogom redu, nego samo neke stvari i to onako kako je on to smatrao da je potrebno i da je dovoljno. Ali je važan podatak u kojemu kaže da je sv. Marko bio „Petrov tumač“. To znači da je od sv. Petra slušao o Isusu i onome što je Isus govorio i radio. Slušao je ono što je o tome sv. Petar tumačio i pripovijedao. Sve je znači čuo iz prve ruke, budući da je sv. Petar bio među prvim učenicima koje je Isus pozvao. A kad je sv. Marko bio s njim, to je bilo u Rimu, jer je sv. Petar u to vrijeme već boravio u Rimu. 

Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena sv. Barnabe i sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je sv. Marko je bio u društvu apostolskih prvaka sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to sv. Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od sv. Pavla je poprimio širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu vijest. Boljih učitelja nije mogao imati, niti je trebao tražiti pouzdanije svjedoke za svoje Evanđelje. Kao dobar učenik, sv. Marko je i od jednog i od drugog upijao ono što su govorili o Isusu tako da je potaknut i nadahnut Duhom Svetim odlučio to zapisati i mi danas imamo Evanđelje koje se po njemu zove.

Zaštitnik je i odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara, pletača košara, notara i pisara, zatvorenika i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti te za dobro vrijeme i dobru žetvu.

Čuda po zagovoru sv. Marka Evanđelista 

Neki je mladić bolovao od raka pluća. U snu mu se ukazao sv. Marko tražeći od njega da odmah krenu preko mora spasiti brod koji je bio u opasnosti. Položio je ruku na mladića i otišao. Kada se mladić probudio bio je potpuno zdrav.  

Sv. je Marko spasio brod s mornarima koji su sretno došli u Veneciju. Kad su trgovci u jednom saracenskom brodu otišli na put iz Venecije, našli su se u opasnosti. Brod se počeo raspadati i svi su Saraceni popadali u more i umrli. Jedan od njih po imenu Anon obećao je sv. Marku da će se pokrstiti ako bude spašen iz te pogibelji. Svetac ga je izvadio iz mora i odmah je oluja prestala. Kad se vratio u Aleksandriju Anon nije ispunio obećanje. Ukazao mu se sv. Marko i Anon je otišao u Veneciju, krstio se, uzeo ime Marko i bio savršen vjernik. Umro je učinivši mnoga dobra djela.  

Neki je čovjek padao sa zvonika sv. Marka u Veneciji. U pomoć je zazvao sv. Marka i bio je odmah spašen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.  

Neki je vitez u borbi bio teško ranjen tako da mu je ruka visila. Liječnici su smatrali da ruku moraju amputirati. Vitez se preporučio sv. Marku i odmah mu je ruka zacijelila. Prema drugoj legendi neki vitez je naoružan na konju išao mostom preko rijeke. I on i konj pali su u vodu. Preporučio se sv. Marku i bio je spašen. Otišao je u Veneciju i ondje pripovijedao o čudu koje je doživio.  

Nekoga su čovjeka iz zavisti mrzili i utamničili ga četrdeset dana. Teško ožalošćen preporučio se sv. Marku koji mu se tri puta ukazao i oslobodio ga iz uzništva. Sretan što je čudesno oslobođen otišao je u crkvu sv. Marka zahvaliti Bogu. 

U Apuliji je vladala velika glad jer ništa nije uspijevalo rasti na njihovoj zemlji. Počeli su štovati sv. Marka i zemlja je postala vrlo plodna.

Kult sv. Marka u Hrvata svjedoči i pomaganje sirotinji na Markovdan. Tradicija je da se na Markovdan sirotinji pooru njive, često donoseći i svoje sjeme, da im ne ostanu nezasijane. (Isto se činilo na Veliki četvrtak).