Godina je iza nas, i kad zbrojimo sve trenutke, svjetlosne i tamne, radosti i tuge, postavlja se pitanje - što nam ostaje kad podvučemo crtu?
Jesu li prazne ruke, tužan pogled i razočarana duša jedino što nosimo sa sobom, ili možemo pronaći prostor za zahvalnost, ljubav i nadu?
Sa 12 mjeseci, 365 dana, 8760 sati, 525600 minuta i 31536000 sekundi u rancu vremena, suočeni smo s jedinstvenim blagom života. Pitanje je kako ćemo to blago nositi u srcu - s prazninom ili s osjećajem duboke zahvalnosti.
Kad se osvrnemo na prošlu godinu, možda ne možemo izmjeriti svaki trenutak, ali možemo osjetiti pulsiranje života u svemu što smo doživjeli. Možda su tu suze hrabrosti koje smo dijelili s voljenima, možda su to osmijesi malenih koji su osvjetljavali naše dane, ili oprosti koje nismo očekivali, ali su nam bili darovani.
Ponekad, u nizu minuta, zaboravljamo zahvalnost. No, što reći za kraj godine? Možda je to vrijeme kada se sjetimo zahvaliti Bogu na svemu - na udahu života, na suzama i smijehu, na samoći koja nas je oblikovala, na svakoj tuzi koja nas je naučila cijeniti radost.
Zahvalnost je poput mosta koji nas povezuje s onim što je stvarno važno. Možda ne znamo što donosi budućnost, ali možemo biti zahvalni za sve što smo naučili, sve ljude koje smo susreli i sve izazove koje smo prevladali. Zahvalnost nam pomaže vidjeti blagoslove u malim stvarima, u osmijehu voljenih, u zagrljaju prijatelja, u milosrdnim pogledima koji nas podupiru kad nam je najteže.
Na kraju godine, možda ne znamo sve odgovore, ali možemo zahvaliti za sve trenutke koji su nas obogatili. Zahvaliti za ljude koje smo nosili u mislima i molitvama, za nova prijateljstva i teške rastanke koji su nas oblikovali. Zahvalnost nam daje snagu za rast u vjeri i predanju.
Bože, hvala Ti na svemu! Hvala za radost i tugu, za smijeh i suze, za ljude i trenutke koji su nas obogatili. Neka zahvalnost bude naš kompas u godinama koje dolaze, neka nas vodi prema svjetlu i nadu, jer s Tobom, svaki trenutak ima svoje značenje.
Jer 365 darovanih dana ti je zaista darovano od Boga, ne zaboravi to!
Tekst portala Goranci online inspiriran postovima ODMOR DUŠE - fra Zvonko Benković.
Nema komentara:
Objavi komentar