Sada još više ljubi svoju Crkvu koja je ranjena i pritisnuta „duhom svijeta“

"Dakle, ako ćemo iskreno, bar je jedna stvar iz novog dokumenta jasna: ničim blagoslov ne smije i ne može biti, niti čak oponašati, sakrament braka jednoga muškarca i jedne žene kako navodi Zakonik kanonskoga prava. Tu zabune nema: brak je sakramentalna zajednica muškarca i žene!", poručio je fra Mario Knezović

Župnik Župe sv. Petra i Pavla u Kočerinu u Hercegovini i urednik radijske emisije Agape na radio postaji Mir Međugorje fra Mario Knezović osvrnuo se na na svojem YouTube kanalu dokumenta kojeg je izdao Dikasterij za nauk vjere. U nastavku pročitajte njegovo promišljanje u cijelosti. 

Po mom skromnom promišljanju, zvučat će paradoksalno, Crkva ne treba ići nužno naprijed, ja ‘sinodalni hod‘ doživljavam kao potrebu vraćanja na izvore – put unatrag – izvornome Isusu Kristu iz Nazareta. Isus Krist je uvijek suvremen. Njegov poziv života po evanđelju jednako obvezuje onda i sada. Nije razumljivo da se Crkva kojoj je Krist glava prilagođava ljudima. Djela apostolska kažu: ‘većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.‘ (Dj 5,29).

Zar nije uvijek vrijeme da se čovjek prilagodi Bogu? Pritisci na Katoličku crkvu su veliki, ogromni, i djeluju po principu medijske hajke i ucjene. Ti koji Crkvu pritišću i žele kao da se mijenja, u biti ne žele ni Boga ni Crkvu. Baš takvi, da im Crkva i sve dopusti, nikada neće biti istinski vjernici. Isus je svoje učenike privlačio zahtjevnošću, odricanjem, žrtvom i nudio im križ. Stječe se dojam da ‘reformatorima‘ Crkve nije želja dobro Crkve i nasljedovanje Krista, nego njezin raskol i pretvaranje Crkve u zajednicu bez dogmi, bez morala, sakramenata, Božjih zapovijedi i u konačnici bez Krista. Isus Krist je jasno rekao: ‘Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.‘ (Mt 5,18-19). Zar to neki, na čelu s papom Franjom, ne shvaćaju!? 

Da bismo bolje razumijeli prethodno rečeno fra Mario Knezović navodi nekoliko dodatka razumijevanja.

1. Izjave, posebno dokumenti Crkve, moraju biti jasni i nedvosmisleni. 

Deklaracija Dikasterija za nauk vjere o pastoralnome značenju blagoslova je nažalost nejasna, nedorečena i zbunjujuća. Najgore je kad se nešto može tumačiti ovako ili onako. Zato je i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša izjavio, tako je dokument on shvatio, da smatra da se ne treba blagosloviti istospolni par kao način života – koji to želi prakticirati i tako živjeti, nego da se blagoslovi osoba tih sklonosti. Imam dojam da je time nadbiskup, što pozdravljam, izrekao više što bi on činio, a ne ono što je se dalo cjelovito iščitati iz novog dokumenta.

2. Važno je reći da je Isus, pa onda i Crkva, uvijek razlučivala što je osoba, a što je grijeh. 

Grijeh se najoštrije osuđuje, a osobu se poštuje i poziva na obraćenje. Zato je svatko vrijedan kao čovjek – osoba poštovanja, a njegov grijeh praštanja. 

3. U emisiji „Otvoreno“ sržnu misao je izgovorio Matija Štahan kad je kazao da se osim blagoslova istospolnih osoba moralo dodati ono što je Isus rekao bludnici Magdaleni da ide i ne griješi više. 

To bi bilo pravedno, jer se to svima kaže koji žive u grešnome stanju. 

4. Isus je došao na zemlju jer: ne treba pravednicima nego grešnicima, ne trebaju zdravi nego bolesni liječnika i došao je pozvati na obraćenje i navijestiti Božje kraljevstvo. 

U tom smislu ponuda Boga kroz blagoslov se može tako shvatiti – poziv na obraćenje, ponuda zdravlja i mogućnost spasenja. 

5. Po meni, valjalo bi, a to je nužno, bistro i jasno reći da Crkva blagoslovom ne odobrava način života koji je grešan! 

Dakle, ako ćemo iskreno, bar je jedna stvar iz novog dokumenta jasna: ničim blagoslov ne smije i ne može biti, niti čak oponašati, sakrament BRAKA jednoga muškarca i jedne žene kako navodi Zakonik kanonskoga prava. Tu zabune nema: brak je sakramentalna zajednica muškarca i žene!

6. Nažalost, mnogo je, budimo otvoreni, drugih stvari koje nas kao vjernike isto tako sablažnjavaju kao što su: kršenje predbračne čistoće, kršenje bračne vjernosti, brakolomstva, konzumiranje pornografije, slučajevi ogavne pedofilije i razne druge sklonosti koje su protiv Crkvenih i Božjih zapovijedi. 

Možda su, barem neki, koji ovo gore čine, bili najglasniji u osudi drugih i drugačiji! Dok promatramo stanja drugih i drugačijih bacimo okom i na sebe! 

7. Tko nam brani biti sveti unatoč tome što nas stvari zbunjuju? 

Tko nam brani biti sveti unatoč što nas neke stvari sablazne? Tko nam brani živjeti sveto i onda kad nas smjernice crkvenih pastira izbace iz takta i dovedu u moralnu dvojbu? Tko nam brani biti sveti i onda kad izričemo želju da papa Franjo izrekne odreknuće od službe? 

8. Nikad i nitko, ma koliko se trudio, pa i sami Papa, ne može dokinuti Božju zapovijed koja kaže: Ne sagriješi bludno! 

ZAKLJUČNO: Jasno je Sveto pismo: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno… Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.! (Rim 14, 11-12) Dakle, odluka Crkve i uputa može biti kriva. Za to će odgovarati pred Bogom pojedinci i kleknuti pred njega. Ne spašavamo se kao zajednica, spašavamo se osobno! 

SAVJETI:

1. Želim da kroz ove dane svoje srce smirimo u Gospodinu, bez teških riječi, osuda, oholih komentara! Vjerujem da ćemo molitvom puno više učiniti za očuvanje moralnih vrednota, nego pamfletima i gnjevom! 
2. Sada još više ljubi svoju Crkvu koja je ranjena i pritisnuta „duhom svijeta“! 

Cijeli video pogledajte ovdje!